Apsolutno iracionalno
Opet vjerujem u tebe
Miris kiše
Trenutak ukraden od razuma i pravila
Vrijeme ne vlada nama
Nije bitno koliko ni kada
Znam odakle dolaziš
Znaš kuda idem
Bitno je s kim
U mislima
Nije sretan onaj uz kojeg s osmjehom koračaš
Nego onaj koga vidiš u svakoj magli
Onaj kojemu se nadaš u svakom dolasku
Tiho, molim
Buditi se uz tvoj miris
Gledati prve zrake na tvom usnulom čelu
Živjeti za danas
Razumjeti svaki tvoj mrak
I ne dati da odustaneš
Trči,
Pazi da se ne spotakneš
Još je mnogo pred tobom
A iza tebe ja
Ako zatrebaš toplu ruku
Možda ne uvijek
Dovoljno tu da me dodirneš
Ali dovoljno uz tebe
Da znaš da jedna svijeća uvijek gori
Slobodno koračaj
svijetlim iznad tvoga ramena
naizgled nemamo vremena
a znaš da se provlačimo
već dugo
dovoljno da ne zaboravimo
nikad
ne tražim obećanje za sebe,
samo da vjeruješ
i gledaš naprijed
sjeti se samo
mirisa kiše
Post je objavljen 01.07.2007. u 20:41 sati.