Marketing
Napokon sretna, al opet tužna...
Griješim ko i svi ostali, jer ipak sam samo od krvi i mesa (naravno i celulita), al opet sve što sam ikad učinila bilo je u dobro namjeri. Neki dan sam shvatila da ljubav ne možeš prevariti, niti ju možeš izbrisat...zato sam poduzela sve i suočila se s tim. Naučila sam da treba gledati ravno i slušati osobu koja ti govori, a ne lijevo ili desno (pokvareni telefon) i ˝hvatati˝ komentare drugih. Poštujem tuđa mišljenja, al znam da ono što ja mislim i želim je najbolje za mene. On je tu i želim da ostane, želim ovaj put vjerovati u danas, a ne gledati sutra i maštati o nečemu što možda nije stvarno. Znam da je ovaj trenutak savršen i kad bi mogla zamrznuti vrijeme htjela bi da sad stane, samo zbog njega.
...al opet tužna! On se ljuti, a ne znam razlog. Ponekad bi mi dobro došlo da mu mogu čitati misli, joj da ga barem ne volim ko rođenog brata pa da me ne može svaki puta iznova povrijedit. Ne znam, ovaj put ne znam što da mu kažem. Izgubim se kad vidim da se ljuti, previše mi znači, al opet željela bih znati zašto je tako. Nisam ga htjela povrijedit niti mu nauditi, ali sve mi se čini da to radim...(samo što ne znam kako). Oprost mi molim te!
Post je objavljen 01.07.2007. u 13:11 sati.