Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lifestyletatjana

Marketing

MAJKA

Prije par dana čekali smo ispred zaključane predavaonice nekoga da ju otvori jer za par trenutaka je trebao početi ispit. Stigla je spremačica, otključala vrata a iznutra nas je zapahnuo stravičan miris. Bolje rečeno užasan smrad leša. Pošto smo svi medicinari uzalud nas je spremačica pokušavala uvjeriti da je to samo ostajalo smeće...
Smrad definitivno potječe od leša...Samo...gdje je leš?
Pošto je nemoguće bilo nalaziti se unutra, ako uzmemo u obzir temperaturu od 40*C, izašli smo vani.
Čekali smo profesora, preznojavali se i pokušavali odagnati smrad koji se širio čak i van.
Odjednom, neka mršava mačka uđe unutra...Nakon par trenutaka izašla je noseći u zubima mrtvo mlado koje se gotovo raspadalo.
Zabezeknuto smo posmatrali tu scenu.
Ona, majka mačka, vratila se po svoje maleno.Čekala je iz prikrajka možda danima, možda nije niti jela ništa. Čekala je trenutak da netko otvori, obilazila zaključana vrata, dozivala...Ona je čekala i došla po svoje mače. Uzela ga je i odnijela negdje. Na neko samo njoj znano groblje za male mace.
Nije dopustila da ostane tamo negdje.Čak ni mrtvo.
Nije ga napustila, nije ga zaboravila.Sigurno je imala još mačića ali nije zaboravila svoje izgubljeno, zaključano.
Tko zna koliko je samo čekala, vrebala trenutak...
Nisam mogla da odagnam pomisao koliko se ta majka mačka razlikuje od ljudi.Od bića koji važe za životinje koje imaju intelekt. Od ljudi koji su razvili sofisticiranu tehnološku opremu i napisali milione knjiga.Od ljudi koji su se za malo približili Bogu. Imamo umjetnu oplodnju, stvaramo klonove, ubijamo kada nam se prohtije. Na način koji želimo. Masovno, pojedinačno...Ljudski život nam je postao klik prstima...Prihvaćamo ga tek tako.

Majke ostavljaju djecu po ulici, u smetljišta pod izlikom da ih ne žele.
Druge zlostavljaju svoju djecu; psihički, fizički, seksualno.
Majke ubijaju svoju ili tuđu djecu; jer ih ne žele, ne vole, jer ih nerviraju, jer su pogriješila nešto, jer je rat, jer smetaju.

U svom ludilu modernoga života zaboravili smo instinkt, zaboravili smo iskonski poriv da zaštitimo, volimo naše mladunče...Naše dijete.
Znam...Postoje i brižne, dobre majke. One koje zaslužuju svakim udahom da ih se tako nazove.Majka...
Koliku simboliku samo ima taj naziv. Koju snagu...

Majka mačka nije zaboravila da je jedan mačić ostao zatočen iza vrata.Vratila se i čekala...danima...Nije ga ostavila, čak niti mrtvog.

Post je objavljen 29.06.2007. u 22:34 sati.