Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/velikakaodijete

Marketing

Zbogom, dragi Tadija...

Otišao je legenda hrvatske književnosti, Dragutin Tadijanović u 102. godini svoga čarobnog života. Ostavio je za sobom bezbroj vječnih pjesama koje odišu ljepotom Tadijine riječi... Hvala Ti, Tadija. Hvala Ti za sve pjesme kojima si obogatio hrvatsku književnost, ali i moje srce!


DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?


NA GROBU PRIJATELJA

Dođoh na grob tvoj. Ploča
S tvojim potpisom. I sunce
A uokolo samo grobovi.
Grobovi s imenima, tuđi.

Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica svijeća, riječ prijatelja.

A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krvoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.

Vratih se spuštene glave, uprte u zemlju.

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 29.06.2007. u 21:51 sati.