Kaže jedna davna pjesma kako su riječi nebitne i besmislene ako se ne izgovaraju iskreno i iz duše. Riječi često imaju više značenja i znaju unijeti nemir u dušu slušatelja. Riječi liječe, ali i ubijaju. Riječ je najjače oružje koju čovjek posjeduje. Sretni su riječiti. Oni koji jednostavnom uporabom riječi mogu opisati što osjećaju. I kad vam to kažu točno znate što misle. Neće vas prevariti, slagati ili navesti na krive zaključke. Dapače, htjet će da ih shvatite, jer ono što govore doista i misle i te, izgovorene riječi su ponosni nosioci njihovih misli.
Volio bih kad bih znao koristiti riječi. Riječima izražavati što doista mislim. Priznati da volim, ili da se bojim, ili da sam sretan. Teško je. Teško je riječima opisivati ljude, događaje, sitne životne trenutke, gorke ili slatke. Nekad mi se čini da će mi proći čitav život a da neću moći reći sve što mislim, sve što bih trebao reći: kako je jedino u životu bitno voljeti, biti pošten, cijeniti drugog i drukčijeg, znati tko si i gdje pripadaš, uzimati svaki idući dan kao novi početak...toliko toga neću stići reći.
Divim se ljudima od riječi. Onima koji znaju reći što osjećaju. Takav je bio i Tadija. Čovjek od riječi. U svakoj pjesmi koju je napisao ne trebate tražiti skriveni smisao, zloglasnu 'poruku pisca', neko dublje značenje koje bi vam trebalo promijeniti život. Ljepota njegove poezije upravo je u toj iskrenoj riječi.
Za života je postao pojam, a sad konačno može ući u legendu.
I naravno, za kraj, meni najdraža:
Nosim sve torbe a nisam magarac
Ja se ne volim ni s kim tući
I nikad neću da dotaknem
Kad me nagovaraju i kažu:
Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.
Kad nas učitelj pusti iz škole
Najprije idemo svi u redu,
A poslije, čim nas ne vidi više,
Tuku se s onima iz drugog sela.
Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
A netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!
I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
I Jelinu torbu.Mogao bih za nju
Da nosim, sigurno,trideset i tri torbe.
Al nikom ne bih priznao da sve nosim
Zbog Jele!...Koji možda o meni misli da sam
Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 29.06.2007. u 00:47 sati.