Pregled posta

...Mutikaše: 4. A...

Da, maturirali smo... (...kap... sa četvorkom )
Hvala Vam što ste me bodrili. A najviše Crvenoj i mojoj lasici

Sada još samo podjela diploma... a to je 29. lipnja 2007. točno u podne...

Da, sada svatko ide svojim putem, svojim snovima. Polako otvarajući oči te nečujno koračajući u ono što se naziva, svijet odraslih...
I ne, ne ostaju samo sjećanja na srednju školu... Ostaju i prijateljstva...

4. A... Hvala za sve...




Slika by: Pinky
*Polovica 4. A u Grčkoj... Bliže, Posjedonov hram...

Sada si mislite koje su Pinky, jedna mala plava :) i ...kap...


(da, mrzim rastanke)



Nadodano: 29.lipanj 2007.
Tekst: Samo smo jednom maturanti
Izvedba: Ivančica
By:...kap...

Znači, provela sam četiri godine u ovoj školi. To bi bilo… svaka godina ima 365 dana. U školu idemo 9 mjeseci. Znači, ako pomnožim dane mjeseca sa onim mjesecima kojim idemo u školu dobivam broj 275. Bez vikenda 72 dana. Otprilike 20 dana odmora iiiiiii dobivam broj 201. Onda sve to pomnožim s 4 i dobivam broj 804. Ispravite, ako griješim. Matematika mi nije jača strana. Tih 804, otprilike bez vikenda i praznika, označava broj dana koliko sam provela u ovoj školi. Dobro, možda ne svih 804 dana što zbog bolesti što zbog namjernog izostajanja. Mislim da je ovih drugih razloga bilo više. Ali, što se može. U tih 804 dana upoznala sam ljude iz razreda te profesore, njihov način rada.
Samo riječ dvije o razredu. Smjer: opća gimnazija. Razrednica profa iz kemije. Kako znate, bilo nas je 16. Dobro, prvi razred 18, ali ostala tri 16. Sve do 25. svibnja 2007. godine kada je bio naš zadnji dan nastave. A tipično za nas je bilo to što smo bile same djevojke u razredu. 16 kokošaka u razredu. O da, to su bili dani! Četiri godine u dobru i zlu, u slozi i nesreći. 16 različitih sudbina, 16 različitih mišljenja, 16…. Da, dobro, nije ovo reality show. Ali eto, nostalgija.
Neće biti više istih osoba svaki dan, niti nama dobro poznatih rečenica kao: možete li nam odgoditi ispit? Ili: sve mi se pomiješalo, ili nisam spremna, može isprika? Ili cupkanje u mjestu profesora iz tjelesnog. Ah, da.
I sad dok razmišljam o tome sve će mi ovo nedostajati. Nedostajat će mi folije profesorice iz matematike. U 45 min 4 folije dimenzije A4. Bio je to „test izdržljivosti“ kojeg smo svladali, nekako. No, profa je koja nam je uvijek ispravila na vrijeme ispite.
Limena pernica će me podsjećati na profesoricu iz hrvatskog, kao i nepospremljen stol. Pita se gdje joj stoji prospekt od predstave „Gospoda Glembajevi“ i onda kaže da joj je na stolu sve pospremljeno…
Znate li što je harakiri? To je čin samoubojica koji se probadaju mačem kako bi sačuvali čast. Zorno nam je jednom demonstrirao profesor povijesti, ali olovkom. Pa zašto, profesore? Mladi ste, zgodni, imate lijepu suprugu, profu iz latinskog, a i nikada nisam vidjela toliko cura u školi da gledaju u istom smjeru. Profu iz latinskog nismo imali dugo, tek nešto malo na početku prvoga i na kraju drugoga razreda. Ali prvu deklinaciju neću zaboraviti. N-a, G-ae, A-am… i tako dalje. Neko vrijeme zamjenjivao ju je profesor filozofije. Prof koji više ne predaje ovdje, ali ga svakako vrijedi spomenuti. Njegove priče na logici i latinskome, a i filozofiji bile su legendarne. Još uvijek se pitam zašto ići tražiti šminku u podrum. I nikada nismo imali toliko svjetla u razredu kada smo imali njegov sat. On odlazi i dolazi nova profesorica. Profa iz filozofije. Nevjerojatno, ali ona namjerava doktorirati filozofiju. Svaka čast! Ipak treba strpljenja i živaca za to. Ah da, jedan od profesora na zamjeni iz povijesti i geografije bio je prof iz povijesti i geografije. Jao, kako se on brine da Hrvatska ne uđe u EU! Smatram da bi se on bacio pod vlak samo da Hrvatska ne uđe u EU, i da treba zabraniti idiotima da se razmnožavaju. Da prof, u tome ste u pravu. Mislim da bi se prof. Tadić složio s njim. Ipak, on je u politici. Odnosno profesor politike.
Znate li čije su ovo riječi: „Mislila sam da ćete to napraviti at home“ ili još: „Sada se možete pakirati“. E, ako ne znate, to su riječi profesorice iz engleskog. Kako smo joj se znale nasmijati. Ne zlobno već… A uostalom smijeh nas čini zdravijim, a i, što je nama mladima bitno, ljepšim.
Naravno da je „sat smijeha“ bio tjelesni. Simpa profesor iz tjelesnog nas je uvijek nasmijao s rečenicom: „Svima ću vam podijeliti komade i za kraj zaključiti dva“. Ma ne bi on nama dao komade niti zaključio dvojke za kraj, jer smo ipak bili njegove grančice, zar ne?
Uživancija je bila i pod satom vjeronauka. One priče koje nam je profa iz vjeronauka davala bile su super. Profesorice iz likovnog, ne postoji savršenstvo. Trebate se osloniti na onu: ništa ljudsko mi nije strano. Nismo spavale pod satom geografije, nego su nam kapci bili odjednom teški. Profesor iz geografije ima umirujući glas i još ako striček domar zagrije radijatore iznad prosječne temperature… e onda imate šanse zaspati, jako velike. Oh da, striček domar. Savjet mlađim razredima. Nikada, ali nikada ga nemojte zamoliti da kopira kada je ljut. Kažu da dobar savjet zlata vrijedi. Tako da profi iz knjižnice ne ostavljajte knjige bez kartica, i nemojte se svađati s profom iz njemačkog jer je bolje naučiti i ne izbjegavati satove njemačkog. Kažem iz vlastitog iskustva. Ne, nisam zaboravila profu iz informatike. Predavala nam je samo jednu godinu. Iako je Microsoft Word u školi bio na engleskom, a doma imam hrvatsku verziju... Naravno da se s veseljem sjetim i psihologa. Uvijek kad bih išla u školu, oko 7.40, on bi mojom ulicom prošao ljubičastim Opelom. Satovi profe iz psihologije bili su zanimljivi. Mislim, kome sati psihologije nisu zanimljivi? Isto kao i pokusi iz kemije. Još kada bismo jednim pokusom pokušali dići školu u zrak... Ali naša raska, profa iz kemije nije bila za to ili nije imala sredstava za to. No, tko zna? Možda profa iz biologije? Ona je isto imala pristup kabinetu. I da, profa je bila u pravu kada je rekla da tiha voda brege dere.
Sve je dobro kad se dobro završi. I još imam pitanje za vas: „Koga se boje svi profesori?“. Hmm… Ne znate? Pa ravnatelja, naravno. A naš ravnatelj je strog. Ali naravno, moramo ga shvatiti, ipak nije lako imati odgovornost za sve u školi, brinuti se o svemu da škola ostane na dobrom glasu.
Ah, opet me hvata nostalgija. I znam da ću za koju godinu reći: „Ja bih natrag!“

No, svemu dođe kraj. Danas je zadnji dan što smo svi zajedno, svi profesori i svi učenici završnih razreda, maturanti. Želim Vam se zahvaliti u svoje ime, a i u ime svih nas koji završavamo.
U ove tri ili četiri godine oblikovali ste nas u mlade samosvjesne osobe. Utjecali ste na naše živote, uvukavši se u njih kao sjene, ali ne one tamne. Pokazali ste nam nove vidike, pomogli da uočimo pogreške, upoznamo svoje mogućnosti, potencijale. Želim Vam reći da sam bila ponosna što sam bila Vaša učenica. Hvala što ste nam izlazili u susret, što ste nas trpili. Hvala Vam za sve.

Curke, srednjoškolske dane sigurno ćemo pamtiti po toploj atmosferi i hvala razredu na tome, a sve one kišne dane i sva loša sjećanja, sitne nepravde, ostavit ćemo da spavaju u nekoj hladnoj i mračnoj prostoriji.

I za kraj, riječ maturantima:
Od danas, kad izađemo iz ove dvorane s diplomama u ruci i suzom u očima, napravili smo prvi korak prema onome što vole nazivati svijet odraslih. Mogu vam reći riječ podrške da se mi nemamo čega bojati, oni bi se trebali bojati nas! Mladi smo i puni ideja. Na nama svijet ostaje, i mi ga možemo učiniti boljim.


Hvala!




Hej Crvena.. vidi što sam našla u dokumentima mojim.. Tvoja "imenjakinja"...




E to ti je iz crtića "Tko je smjestio Crvenkapici"
Preuzeto sa googlea...

Nadodano: 23:25
Moco13.. zabavi se u Grčkoj...
I nemoj mi, molim te, uzeti mog omiljenog prijatelja i moju utjehu..
Ouza...

Post je objavljen 28.06.2007. u 22:30 sati.