Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ragazzina

Marketing

BILO JE LIJEPO DOK JE TRAJALO….

Aha…baš to. Tipkanje po cijele dane.
Tu i tamo koji poziv.
Kavica.
Bilo mi je stalo.
Barem to nikad nisam lagala.
I rekla sam, nemoj dolazit za mnom, pusti me da ljeto provedem na svoj način.
Ali ne, ti si morao.
A dobro, nek ti je.
Ako ti je draže bilo dobit nekoliko poljubaca od mene polupijane nego me imat potpuno, u redu.
Ali, zašto si mi onda mjesecima plakao i cvilio kad sam ti govorila da mi je za oko zapeo netko drugi?
Jasno sam ti rekla što volim a što ne. Zajebo si. Sam si tako odlučio.
Postigao si da se osjećam vezano. A pod nadzorom ne volim bit.
Ne mogu funkcionirat.
A i zgadio si mi se onda.
Ono tvoje 'ja sam glavna faca ovdje' ponašanje i uvlačenje u dupe cijeloj mojoj ekipi samo da bi osigurao koju riječ u svoju obranu kod mene.
Da, baš si mi se zgadio.
Shvatila sam da uopće nisi onaj tip kojim sam te smatrala. Mala naivna curica…da…
Sad ćemo bit iskreni. Brutalno iskreni.
Nisam tražila ništa od tebe. Nikad. Nisam tražila narukvicu koju unatoč tome što je lijepa nikad nosit neću.
Nisam tražila zmajića iz Gardalanda.
Nisam tražila Dalmatino za rođendan.
Nisam tražila bonove.
Nisam bila sretna ni zbog čega.
Jedino što sam htjela bila je jakna koju sam ti 'ukrala'. Al iskreno, i jakna mi se zgadila.
Obećavam je vratit čim odem do Italije i kupim novu.
I da, nisi bio sladak s onim pogledom tužnog majmuna kad bi se pokušavao ispričat bez riječi.
I nisam te zavoljela, a tome si sam kriv.
Zašto još sad, godinu dana poslije, samo isključim zvuk na mobitelu kad me zoveš, umjesto da se javim? Eto tako. Nemam ni želje ni potrebe da te čujem. I nemam ni želje ni potrebe da idem s tobom na kavu.
Strpljivo te podnosim na msn-u samo zato jer nemam srca blokirat te.
I lažem da nemam vremena za kavu. Jer da želim, našla bi vremena. Ali ne želim. Zaboravi.
I možda bi bilo fer da ti kažem da mi je dosta tvojih upada sa spikama tipa: 'Nova frendica mi je Remi i svaki dan smo na kavi na špici.' ili 'Edo će mi bit gost na albumu.' ili 'Razbijam glavu time ko će mi napisat scenarij za spot…'
Gle srećo, tako me boli briga…
Ako oćeš pričat sa mnom pričaj ko čovjek. Ako misliš da ćeš postić nešto tim upadima…khm…ako misliš da ću poželjet biti ti nešto…ajme majko, pa valjda me poznaješ ipak toliko da znaš da te samo mogu poslat u kurac, ispričavam se na izrazu….
I uopće ne znam zašto na tebe trošim prostor na ovom blogu…ima ljudi koji su to i zaslužili…
Ima ljudi kojima se javljam na mobitel i za koje uvijek nađem vremena.
Ima ljudi koji su mi se uvukli pod kožu - bez pretvaranja.
Ima ljudi sa smislom za humor.
Ima ljudi koje sam zavoljela.
Tebe nisam, nisi mi dao. Selberschuld.
I sad prestani me davit…prestani prije nego pristanem na jebenu kavu i sve ti ovo kažem u facu. I neće me bit briga ako ćeš mi pričat kako ti je teško u životu. Kako imaš ove i one probleme. Ajde molim te, imam i ja problema pa ne cvilim toliko. Ne pitam te kako ljubav da bih na isto pitanje odgovorila sa 'što je to ljubav?' samo da probudim neke trunke sažaljenja.
Znaš da me na tu foru možeš dobit.
Ha! Il da kažem mogao si? Jer ti od mene ne možeš dobit više ništa. Zadnjih si dana potpuno potonuo u mojim očima i samo čekam trenutak kad ću ti lijepo…sasvim mirno i bez ikakvih emocija ili grižnje savjesti reći da odjebeš od mene i nikad se više ne javiš. Uskoro. Znam da ću puknut ako se ovo nastavi. Umorna sam, od tebe.
Fuj.


Post je objavljen 28.06.2007. u 12:51 sati.