Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?
Rastušje, sredinom kolovoza 1931.
UPALIMO U SRCU SVIJEĆU ZA VELIKANA NAŠEG VREMENA...
NEKA GA ANĐELI S NEBA NJEŽNIM RUKAMA ODNESU U VJEČNOST...
Post je objavljen 28.06.2007. u 12:40 sati.