Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hadvao

Marketing

ostro i hladnokrvno, bez zaustavljanja

Nisam agresivan. Vise ljudima zelim pomoci nego odmoci. Opcenito, vise se osjecam kao dobra osoba.

Pa me muce, zasto mi misli znaju biti zaokupljene glupstima.
Npr.
zazmirim. Ponekad, tako, kada krenem meditirati. I sto vidim? Vidim sebe. A oko mene ljudi koje se krecu u mojoj blizini. Imaju nozeve, maceve i svasta drugo. I kolju me. Bez prestanka. Razrezu mu gdje stignu i samo nastavlju. Ja ponekad postanem jak i nista mi ne mogu i maknu se od mene. Ali kratko i opet krenu. Rezu mi ruke, po trbuhu, jajima, pa opet ruke. Maloprije skoro da i nisam imao ruku, a sada ju opet rezu. Po meni sikce krv i vristi bol. Ne svidja mi se to. Znam se i boriti s njima, ali tako ih je puno. Lijepo je ipak sto nikada ne umrem i nikada ne ostanem lezati u lokvi krvi da bi zlikovci mogli odustati. Eto, ipak postoji nekakav otpor. Dakle, nije ni tako lose.

Moram priznati da se ovo dogadja vec jako rijetko. Cini se da sam se kroz godine uspio rijesiti ovih misli. Uspjeh je sve jasniji. Super sam! Bas mi je drago! Mozda ce ovo jednoga dana totalno i izblijediti iz sjecanja.

Mozda i nije ovo lose. Moglo bi biti gore. Ali necu opet dijeliti svoju bolesnu mastu...
Zanimljivo, ipak nisam npr. zamisljao da po meni padaju atomske bombe i rastu neki tumori i gori mi koza :) Ili da pijem cedevitu, a u njoj otrov i izrigam dusu i umrem. Ili pojedem cokoladnu tortu u kojoj je bomba i sav se rasprsim s iznutricama po zidu.

Ne bih se sada zacudio da mi netko kaze kako su ovo moja sjecanja iz proslog zivota. Mozda sam umro na taj nacin. Sjedio na zelenoj travi, na brezuljku. Kada se na njega sletila vojska ninji i pocela me klati. I umro ja pa me sada progoni to i kroz mnogo zivota. A mozda sam ja zapravo bio Cezar i to mi je ona trauma kada su svi zarili noz u moje tijelo, cak i onaj Brut, majku mu jebem, a ko sina sam ga uzeo, eh... Ima tko jos kakvih ideja?
Zapravo, ne vjerujem u te prosle zivote, mada bi se mogle neke stvari izvuci iz tih teorija, ako se ne shvacaju predoslovce neke interpretacije. Pa kvragu, ipak sam ja ja, kakav prosli zivot? Naslijedio sam ja hrpetinu toga, ali i drugi isto imaju mnoge djelice koje i ja imam. Tko je zapravo zapoceo s tim pricama?
Svi za jednoga, jedan za sve. Svi smo jedno. Jedno je u svima,
Tko je izabrani? :)


Ide mi danas s tim postovima, najproduktivniji dan dosada. A sta ces, kisa pada, a mozak se ne odmara.
Ako vam se svidja post, pojedite bananu, ali ne sa slagom. Posipajte vodu sa soli i okupajte se u njoj, zmirecki, ali da se ne opecete.

Post je objavljen 27.06.2007. u 23:02 sati.