Marketing
Sometimes...
Ima li smisla neke stvari potisnuti u sjećanje? Pokušati ih totalno zaboraviti, izbrisati drugim stvarima, napraviti da ostanu samo nešto čega se sjetiš na trenutak...
Prekršiš obećanje koje si sam sebi dao iako znaš da će završiti isto. Predivno je imati lijepe trenutke i nastaviti živjeti dalje sretan zbog onoga što si imao, što nikada nećeš izgubiti(barem u sjećanju). A zašto je to ponekad tako teško shvatiti? Zašto su neke stvari i osjećaji ne objašnjivi? Zašto su nam neke osobe toliko posebne?
Ni moje predivno more mi nije znalo dati odgovor, ni mjesec koji ga je obasjavao, ni zvijezde koje su činile sve ljepšim, ni klapa koja je pjevala… Samo su me pustili da duboko uzdahnem i nastavim živjeti tamo gdje sam stala, da nastavim sanjati i vjerovati, najvjerovatnije u nemoguće…
Ovo je snimka iz mojih Njivica, sa moje omiljene plaže. Obožavam ovaj pogled…
Napokon sam si kupila role! Naravno prva vožnja je bila ok sve do prve dole. Nisam imala pojma da se ne znam zaustavljati tako da sam završila u grmu.
Sada sam isključivo na ravnom a čim ugledam neku nizbrdicu pišem oporuku.
Iako je tek šesti mjesec, već planiramo gdje ćemo za doček nove godine.
Meni je iskreno svejedno ali bi opet voljela negdje otputovati i to sa istim osobama. Naravno neki možda ovaj puta neće biti singl(ovo se Ana odnosi na tebe) ali bez obzira na sve možda je ipak bolje ne planirati. Ipak je bolje ono sve u zadnji tren i spontanu, bude najbolje, baš kao i prošli puta…
Šaljem svima pusu 
Post je objavljen 27.06.2007. u 17:14 sati.