Poslije nekog vremena naučiš suptilnu razliku između držati se za ruke i okovati svoje srce u lance. I naučiš da ljubav ne znači oslanjati se na nekoga i da imati društvo ne znači sigurnost.
Ipočinješ da učiš da poljupci nisu ugovori i da pokloni nisu obećanja.
I počinješ da prihvataš svoje poraze sa podignutom glavom i očima koje gledaju naprijed, sa ljepotom žene a ne sa tugom djeteta.
I naučiš da stvaraš svoje puteve iz ovog trenutka, jer je sutrašnjica suviše neizvjesna za planove, a budućnost ponekad propadne na sred puta....
Poslije nekog vremena naučiš da i sunce previše prži ako tražiš suviše mnogo,
tako sadiš svoj sopstveni cvijetnjak i uljepšavaš svoju sopstvenu dušu, umjesto da čekaš da ti neko donese cvijeće.
I naučiš da stvarno možeš da izdržiš i da si stvarno jaka, i da stvarno imaš svoju vrijednost,
i naučiš da - i sa doviđenja - ti učiš!!!
Post je objavljen 26.06.2007. u 19:46 sati.