Marketing
Posljednja i zaključna književna kritika koja spašava čovječanstvo svakog daljnjeg čitanja lektire
Znam da zvuči naivno oduševljavati se prednostima bloga, pogotovo vama koji ste dugo tu. Ne mogu odoljeti. Mogućnosti su neograničene! Evo, sad ću nakon dugo vremena napisati književnu kritiku, i to jednu koja za „recentnom produkcijom“ kaska dobrih tri-četiri tisuće godina.
Potaknut naslovom jednog posta od neki dan opet se dohvatih Gilgameša. Prvi put sam ga pročitao s kakvih petnaest. Kasnije, u trećem srednje, iz povijesti smo radili drevnu Mezopotamiju, i bio sam jedini u razredu koji je digao ruku kad je profesor pitao tko je pročitao Gilgameša. Lako da je to bila jedina korist! Oduševljen i zadivljen ljepotom i stilskom elegancijom tog epa često sam ga prepričavao na tulumima. Ne jedamput bi se ekipa okupila i netremice slušala. Čak sam na Gilgameša znao i komada zbarit. Hej, nije to šala! To samo zorno govori o silnoj snazi arhajskog djela! Pitam te ja danas tko bi bio u stanju izvesti takav poduhvat: zbariti žensku mlađu od dvadeset jedino uz pomoć drevnog sumerskog epa? Molim, nije mi ovdje cilj hvaliti se, to i tako nisu ispali neki uspješni ljubavnički pokušaji, cilj mi je plemenitiji: ukazati na snagu pisane riječi koja se može protegnuti tisućljećima, samo ako je dobro napisano.
Zato smjesta preskačem dosadnu bibliografsku faktografiju, i reći ću jedino da se zna toliko da je Gilgameš do sad najstarije zapisano književno djelo, dakle najstarije ikad, ako izuzmemo neke egipatske tekstove na rubu žanra i nepoznatu starost usmene predaje indijskih Veda. Neću ni teoretizirati o tome je li to uopće tadašnjim autorima i čitateljstvu predstavljalo književnost ili nešto treće, recimo da smo zadovoljni time, u nedostatku maštovitosti, da je nama danas to književnost.
U školi ili u enciklopediji reći će vam šturo da je to, ponavljam, do sada prvo zapisano književno djelo. No ja sam došao do još većeg otkrića, tada, u mladim danima, a neki dan mi se, nakon ponovljenog čitanja, to otkriće samo potvrdilo. Otkrio sam, s ne malo ironije, kako Gilgameš nije samo prvo, nego i apsolutno književno djelo. Ne znam, kao što je piramida u Gizi apsolutna arhitektura. Tu se nema ni kamena dodati ili oduzeti. U Gilgamešu se nema ni riječi dodati ili oduzeti. Čak i bez obzira na prijevode! Ironija je u tome da, ako je prvo napisano djelo apsolutno, sva su ostala – nepotrebna. Biblija, Shakespeare, Dostojevski, Joyce... svi dalje samo mrčimo bezveze, milijune i milijune knjiga, od klasika do proroka, od teorijskih hohštaplera do humorista.
U Gilgamešu ćete naći sve, uz eleganciju stila i neponovljivu ljepotu pjesničkih slika, sve teme svjetske literature, i ne samo literature: akciju i avanturu, grčku dramu, tragediju, komediju, krajnja filozofska pitanja, praktična životna pitanja, putovanja s kraja na kraj svijeta, lov, ribolov, sport, glamur, eshatološke probleme, postanak svijeta, psihološke karakterologije, let u svemir, Danteov pakao, bitke, seks, preljub, vjernost, meksičke sapunice, buddy-buddy filmove, Animal Planet, spiritizam, naturalizam, biblijske spektakle, panteon bogova, Dungeons and Dragons, kuharski savjetnik, cipele i modu, Seks i grad, Poljoprivrednu emisiju, dvorsko plemstvo, prognozu vremena ... Sve! Lijepo kondenzirano u dvanaest ploča, klinastim pismom izdubljeno u glini. Neka mi nitko ne zamjeri ako griješim dušu, ali Biblija je u odnosu na Gilgameša kao telefonski imenik u odnosu na neku normalnu knjigu. Uz svo bogatstvo tema i izričaja prepuna je beskonačnih rodoslovlja i pustih imena, samo još fale adrese. Nije ujednačena. Nije elegantna, osim u dijelovima. Gilgameš je sve to, piramida među pisanim spomenicima.
Još jedna od divota kod blog-kritike je što osim slobode u izboru tema imaš i sve druge slobode. Tako ni jednom rječju, a već sam pri kraju teksta, nisam morao prepričavati sadržaj. Niti neću!
Jer najveća važnost Gilgameša nije u njegovoj književnoj ljepoti u kojoj bismo estetski uživali i razvijali vlastiti ukus. Pokazalo se da je njegova najveća važnost psihološka: on svojom snagom nakon tisućljeća spavanja pod mezopotamskim pijeskom oslobađa magičnu snagu na koju se djevojke lijepe kao na pekmez! On inspirira i liječi. Uznemiruje u mladosti i smiruje u starosti, baš kako treba.
Svi vi koji mrzite čitanje i bojite se knjiga kao samog vraga, možete mi slobodno podići spomenik. Ovim revolucionarnim tekstom dokinuo sam svako daljnje uzaludno čitanje. Pročitate ovu jednu jedinu, i sve ste pročitali. Spasio sam vas silnih muka. Eto, zato spomenik, ne radi častohleplja. Učinio sam nešto korisno za čovječanstvo.
Stoga trkom u knjižnicu! Da, i vi, veliki knjigoljupci. Niste se izvukli! Ne vrijede vam sve one puste knjižurine koje ste pročitali ako ste propustili prvu i, očito, posljednju. Valjanu.
P.S. Pitam se je li doktor Nadležni pročitao Gilgameša? Mislim, što mu vrijede puste knjižurine i studij ako nije pročitao knjigu u kojoj o psihologiji piše sve što živ čovjek treba znati i razumjeti? Ah, neka ga, sigurno će se probati izvući nekim doktorskim marifetlukom. Ne želim dalje privatizirati povijesni tekst, kad je već tako ispalo, pa makar i ovdje na blogu gdje su sve slobode nepresušne!
Post je objavljen 26.06.2007. u 00:42 sati.