I bacam tvoju britvu
i olovku za obrve
dobro je
sve je dobro
shvatila sam
da od vremena čovjeka
nastojimo se popeti
stepenicama do raja
ali se zbog vlastite slabosti
putevi ruše
ti si moj grijeh
a sam Bog zna
zašto i dalje stojim
u čistom svjetlu njegovom
cilj nedostižan svima nama
a da mu ispričam grijeh
koji me mori
ispovijedam grijeh požude
moja žudnja za tobom
nesmanjiva je
robinja svojih strasti i ljubavi
a ti
mitska slika cjelovite ličnosti
jer ti si jedino ljudsko biće
kojem nakon rađanja
ne slijedi
umiranje nestanak ništavilo
razumije se vječno si u meni
krupan si i bradat
brada je treći dan zar ne
kockasta košulja zataknuta
u izblijedjele radne traperice
toplina tvoga osmijeha
uvijek me je opuštala
kod strogosti tvojih riječi
uostalom sljedeći put
kad želiš bojati kosu
bojaj i obrve
da imaš odgovarajući ton.
ona želi mlađega
pritišće te vrijeme zrelih godina
koje ne znaš nositi stoički
bojiš se njene ljepote
i baršunaste kože mladosti elastične
e moj dragi
vjeruješ li u Boga
ne istinski
blaga sućut ječi ti u glasu
loše
propuštaš nešto dobro
pogledavaš na sat
prebrzo otkucava vrijeme
a kad se probudiš
potraži me
sigurno ću biti tu negdje
u blizini
bosonoga odlazim u kupaonicu
i stajem pod tuš
žustro se otirem grubim ručnikom
i navlačim tvoje izblijedjele radne traperice
Post je objavljen 30.07.2007. u 15:41 sati.