Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nikadkaobane

Marketing

Moji penzići

Par dana nisam ništa napisao. Nisam imao vremena, osim na poslu, a tu bi me stalno netko prekidao sa pitanjima, obavijestima i komentarima, pa sam odlučio da je bolje ništa ni ne počinjati. Ionako muku mučim sa -č i -ć, -ije i -je i inim pravopisnim i gramatičkim pravilima, tak da mjesto i nije idealno za pisati.

Starci su mi se vratili sa mora. 2 tjedna mira i slobode u njihovom stanu odlično mi je došlo. Isto kao i klima koju su nedavno instalirali. Buraz i ja živjeli smo na hrenovkama, tortelinima, čevapima, jednoj juhi iz vrečice, roštilj kobasama i ostalim na brzinu spremanim jelima koja su se spremala kako i kada je kome pasalo, vidjeli se jednom svaka tri dana i odmarali jedan od drugoga. Buraz odlična ti je ona salata sa tunjevinom!

Odmorio sam i od penzića, predragih, ponekad zabavnih, ali i dozlaboga napornih kada krenu sa svojim mušicama i navikama, urlanjem i prepucavanjem. Ma kenjam, da mi nije njih bilo bi mi dosadno.

Npr.
Baba iz sobe gdje gleda TV zove dedu da dođe. Ovaj je gluh, ne ko top, ali ima ono kaj ja zovem selektivni sluh. Čuje ono kaj hoće i kad to hoće. On je u kuhinji, drlja nešto bez veze...
I sad baba urla: >> Stariii, stariiii !!! <<
Deda ništa.
Opet baba: >> Staaaarrriii, staaarriii !!! <<
Deda sad čuje, zna da bu ova urlala i dalje pa lagano kreće prema sobi, gdje baba već dvije sekunde poslije urlanja zaboravlja zašto urla i ponovno uranja u svijet sapunica i ne primjećuje ništa oko sebe.
Deda sa vrata, mrvicu povišenim tonom, pošto ni baba više ne čuje najbolje: >> Šta je? Šta hoćeš? <<
Slijedi babin vrisak i histerično urlanje na dedu: >> Šta si me sprepadaooo? Zašto se dereš na meneee? <<

Ili:
Deda skuplja veš sa štrika, stavlja ga u kuhinju na naslon stolice i u jednom trenutku jedne pobrane gaće kliznu sa hrpe i opadnu na pod. Baka kreće sa prigovaranjem i kukanjem, a on diže gaće uz komentar babi: >> Pa di baš moje da padnu, što nisu tvoje opale? <<

U ponedjeljak me je jedan kolega, kad je čuo da sam plivao jarunsku ligu pitao jesam li plivao kravljim stilom. Od njega se čuje sve i svašta, a ovo je ipak jedna od boljih provala. Kako sam ga ostao zbunjen gledati on je, možda, počeo i razmišljati šta je rekao pa ponovio: >> Znaš, onaj kravlji stil?! <<
>> Aaa, onaaaj kravlji! Misliš kraul? << pitam ga.
>> Da, da, to... << kaže on.
Bravo majstore, uljepšao si mi dan.

I danas sam odradio 1500 metara na Jarunu. Ulovio sam malo osjećaj za feeling za vodu, što se odmah i odrazilo na vremenu. Plivao sam, opet, izrazito nerespektabilno vrijeme, ali puno bolje nego prošle nedjelje kada mi je trebalo 27.41. Danas sam otplivao za 26.00. Još ak odem na bazen koji put, možda ću moći sve otplivati slobodnim stilom, a ne se odmarati i švercati sa leđnim kad ruke izdaju i pluća kažu aj bok.

Ima li dobrovoljaca za kupanac na zg bazenima u popodnevnim satima od srijede nadalje?


Maleni dodatak postu

Ne bih se niti sjetio napomenuti da me prijatelj Ribafish u komentaru nije podsjetio da je i on jako popravio svoje vrijeme. Istina da mu je plasman ostao isti, a da sam ja svoj popravio za 7 mjesta, ali mi smo tamo zbog rekreacije i zabave, druženja i zdravog života.
Riba je sa 26.49 spustio svoje vrijeme na 26.02, šta će reći da sam ga POBIJEDIO ZA 2 SEKUNDE. Preračunato, to bi bilo 2 - 3 zamaha rukom. Dobro se držao do okreta, bio ispred mene. Čak sam mu i promatrao tehniku plivanja plivajući leđno pored njega dok sam odmarao u drugoj polovici utrke.
Nije loš, trebalo bi mu malo doraditi izdržljivost, tehniku, rad nogu, disanje i još par detalja, ali vidim veliki potencijal u tom mladiću.
Okrivili bumo koncert i zamor od vožnje od Rijeke do Zagreba u 4 ujutro, ovaj put. Idući put ti smišljaj izgovore... :))




Post je objavljen 24.06.2007. u 15:02 sati.