Kao dite od 3 godine mama me je vodila u Auroru, dok bi bili na ljetovanju u Primoštenu, doduše Aurora je tada bila posve drugačije mjesto. I to je bio zadnji put da san ja kročila u taj danas popularni klub. Sve do sinoć.
Otvaranje sezone 2007. uz gospona Cetinskog - odličan scenarij za proslavu Ketina rođendana. Prvo kroz smilje i bosilje, pa pizzeriu, te bijelu nevinu prostoriju do vanjskog podija. Prostor je, koliko sam ga ja uspila percipirat, prekrasan. Kombinacija kamenih zidića, drvenih pergola, početnog povjetarca i plesno-sramežljive okolne ekipe - bila je obećavajuća - pošto je podij bio samo naš :)
Srića nije bila dugog vijeka - pogubili smo se. No kako je zvijezda večeri kasnila 2 sata s nastupom, imali smo dovoljno vrimena da se nađemo, i zauzmemo misto u prvom redu, relativno ne kasneći na već okašnjelu svirku. Ostatak je dobro poznat svima koju su ikad pohodili ikakav koncert koji ne uključuje sjedeća mjesta - dakle skači, pleši, vrišti, gazi, guraj - a naš Grgo je čak s Tony-em zapiva pismu.
Dakle evo malo sinoćnje atmosfere - od preko 100 slikica koje je neko od ekipe imao živaca u onoj gužvari okidat, stavljam par... a ako vidite na slikama nešto narančastokoso - it is I ;)
Btw. sritan rođjendan mojoj Keti za koju uru.