Prsti mi jos mirisu na njenu kosu
Njezine oci crne gore u umu mome,
Poput kletve, njezina ljepota,
Njezino srce, izvan spasenja,
Zauvijek zarobljeno u pogledu mom
Njezin otrov, njezina divota,
Izronjena iz same srzi mraka,
Njezina koza, zauvijek bljeda
U vjecnosti ostaje
Njezina dusa zauvijek crna
Sjedinjena s mojom,
Njezina kosa,
Ah njezina kosa...
Snovi, lagano, oci zatvaraju...
Im better than normal, im abnormal...
Poput retardiranog hibrida odvratnosti i surovosti,ovaj zivot, ovaj svijet, stoji, u dubokoj je komi, paraliziran je idiotima na vlasti,kvazi patriotskom stokom, neaktiviranim imbecilima s nekakvim potencijalom, takodjer kao i kretenima koji su samo od rijeci, bez akcije, demoni nekome andjeli drugima, par upravnih stanaka, bore se za moc, sarlatani i varalice prevladavaju, hrane vas lazima istom mjerom kojom se i sami hranite lazima, sto drugo covjeku u ovakvom drustvu preostaje nego ogorcenost, upalite klimu mozda miris bljuvotine nestane...
Novi pocetak bi bio povoljan, devolucija, do potpune zivotinjske blazenosti, jednostavnosti, bez mrznje, organizacije kojom smo uveli samo kaos od kojeg toliko bjezimo, kaos koji vlada ovim pateticnim svjetom, iza kojeg ostaje samo transparentni privid reda i mira...
Vracanje bi bio zanimljiv izbor, koji smo svi pozeljeli vise puta, ali izbor koji je nazalost neostvariv, mozda i nije, ali ne sad, mozda bi sad bilo vrijeme za borbu, mozda bi sada bilo vrijeme za slobodu...
Snovi, lagano, oci zatvaraju...
Post je objavljen 23.06.2007. u 15:24 sati.