U današnjem postu ću sa vama podijeliti neka svoja razmišljanja o tome što to znači biti Majstor i kako to postati. S obzirom da ja to još nisam, ne mogu reći iz svojeg iskustva, no na temelju promatranja, intuicije i zdravog razuma imam određeni stav oko toga.
Da bi se postalo stvarno majstor u nečemu potrebno je puno kontinuiranog rada.
To nije nešto što radimo sat vremena dnevno, već to postaje način života. Govorim o vrhunskim majstorima, a ne o ljudima koji su dobri u nečemu, ali su zanemarivo vješti u odnosu na Majstora.
Npr. ja se sasvim OK snalazim u programiranju, ali nisam Majstor.
Znači, još jednom, potrebno je puno usmjerene akcije da bi se postalo Majstor i to je nešto što traje cijeli život, jer koliko god bili dobri u nečemu možemo biti još bolji. S obzirom da naša akcije slijedi iz naših misli, tj. iz našeg unutarnjeg modela što je za nas stvarnost, što je za nas bitno/nebitno i sl. tada je temeljna stvar pogledati kakav je naš model po kojem funkcioniramo.
Npr. ako netko sebe smatra Jehovinim svjedokom, tada će on sigurno poduzimati totalno drukčiju akciju nego li netko tko sebe vidi kao Budistu. Ili ako netko smatra da drugi ljudi nisu bitni, već je jedino bitno da se ostvari vlastiti uspjeh akcije će biti značajno drukčije nego li kod osobe koja smatra da su svi ljudi jednaki.
Upravo zato i je model (skup unutarnjih programa) po kojem funkcioniramo izuzetno bitan. Jer ako postoje konflikti unutar modela nećemo moći postati majstor iz jednostavnog razloga što to zahtjeva kontinuiranu akciju kroz dugi vremenski period. Osim u određenim slučajevima, ali o njima ću na kraju ovog posta.
10 godina se bavim proučavanjem alternative, samorazvoja - i malo je dostupnih učenja/tehnika sa kojima se nisam susreo na neki način - da li kroz knjigu, tečaj, pričanje sa nekim tko ima takvo iskustvo itd. Prekrasno je da ima toliko toga tako da si svatko može naći nešto što će njemu biti korisno za poboljšanje kvalitete života. To je prednost. I to je i mana. Jer sam ja godina bio rastrzan i malo bi krenuo jednim putem, pa zatim drugim putem i iako je svaki od puteva dovoljno dobar ako se ide dovoljno dugo po njemu, nema neke koristi ako nastojimo ići po 10 puteva istovremeno.
Ono što mi je nedostajalo je taj unutrašnji model koji će me održavati u istom smjeru sve vrijeme. Odavno sam shvatio da je problem u unutrašnjem modelu, i pokušavao sam i to riješiti, ali bezuspješno sve do prije par mjeseci kada se je dogodio neki klik u meni i koji me je odveo na put učenja Sadašnjeg trenutka. Iz svega toga mi se i objavila moja životna misija, a time i definiralo u čemu ja želim postati Majstor. I sada svakodnevno idem tim putem, koliko god su mi prije neke stvari odvlačile pažnju i skretale me sa puta, sada više nemaju tu moć. Oni koji redovito čitaju moj blog moći će shvatiti na koji način je moj model povezan sa mojom životnom misijom.
Ukratko, zaključak
Za postati Majstorom potrebna je svakodevna akcija, zapravo to treba postati način života. Da bi tako pristupali životu, tada je nužno da imamo unutarnju motivaciju za takav način života jer ako je nemamo prije ili kasnije skrenuti ćemo sa puta. Malo ljudi ostvari to majstorstvo jer malo ljudi ima takvu unutarnju motivaciju. Ne znam da li ću ja uspijeti to ostvariti u ovom životu, ali to nije ni bitno. Bitno je da svakodnevno idem tim putem, a brzina putovanja mi nije uopće bitna.
Iznimke
I sada za kraj, postoje i iznimke za ovo što ja pišem - a to su npr. Eckhart Tolle i Byron Katie, moja dva glavna mentora na tom putu. Oboje su aktivno razmišljali o samoubojstvu jer su bili toliko u krizi sa samim sobom. I onda im se je dogodio klik i postali su prosvjetljeni (tj. potpuno probuđeni). Oni su sasvim sigurno Majstori, no njihova Duša je izabrala taj neobičan način da bi aktivirala to majstorstvo. I zato svima vama, koji želite biti stvarno majstori u nekoj duhovnoj disciplini, ako vam sada ne uspijeva imati potrebnu unutarnju motivaciju, ne brinite jer ako trebate postati majstor nećete ju moći izbijeći onda kada bude bilo pravo vrijeme - nije moj izbor bio da ja aktiviram tu unutarnju motivaciju, već se je ona aktivirala i pokrenula me po putu Sadašnjeg trenutka.
Post je objavljen 22.06.2007. u 11:12 sati.