Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dreamofmirrors00

Marketing

REMMBER YESTERDAY AND THINK ABOUT TOMORROW BUT YOU HAVE TO LIVE TODAY, OH, LONELY YESTERDAY...




Pošto ne mogu spavati jer mi je prevruće, unatoč klimi, pisati ću vam o sada već proteklom školskom tjednu. Bilo je i suza i smijeha… ovo će biti jedan zamoran, opširan i brutalno iskren post jer na koji god način da uljepšamo istinu, ona ostaje ono što jest – istina. Biti ću iskrena prema sebi i vama, nema potrebe da lažem ili išta preskačem ili na ikoji način uljepšavam. Stvarno nema.

Tijekom ovog vikenda sam uhvatila poštenu prehladu. Samo ja se mogu tako prehladiti u šestom mjesecu. U ponedjeljak nisam mogla disati, a već sutradan navečer sam imala temperaturu, ali ništa za to – moji nisu smjeli znati, bila bi išla u školu i da je bila 40! Da propustim zadnji tjedan – ma nema šanse! Nakljukah se klavocinima, septogalima i vitaminskim tabletama i sad sam ko nova,thumbupizuzevši iznova popucale kapilare. Nego, da se ja prebacim na današnji, tj. jučerašnji, dan jer je već odavna prošla ponoć. Mi, nesložni kakvi jesmo, se nikako nismo mogli dogovoriti gdje ćemo pa smo tako nas nekoliko odlučile kupiti bocu dalmatina i pridružiti se drugima koji su svoju bocu već nabavile. Eh - sad je nastao problem jer u dućanu kraj naše škole ne daju pa smo tako ja i anghela na pijaci nagovorile nekog starog da nam u konzuma ide kupiti. Kupio je običnu - ˝kumpiraču˝. bangVratile smo se kod ovih ispred tehničke i započele.partysmokin Ja sam morala uzeti još gusti jer od posljednjeg povraćanja moj želudac nije baš na ti sa običnom. Zapravo mi se smuči i od tog samog acetonskog mirisa, ali kvragu i sve, ma nema veze. I tako sam ja točila u tetrapak i stvarno ne znam koliko sam zapravo popila. Nakon nekog vremena smo se vraćale putem ispred škole kad je jedna skužila da je tip koji tu leži na podu u polusvijesti njezin prijatelj koji inače nikad ne pije. Počela je plakati i dramatizirati i nikako je nisam mogla umiriti ma što sam govorila – jednostavno nije shvaćala da mu od njezine panike neće biti ništa bolje. Ok – znam da nije lako gledati tipa s kojim izlaziš svaku večer u takvom stanju, ali ipak… na kraju su ga za pet minuta odnijeli na hitnu (pošto je bolnica preko puta) jer je broj hitne bio non-stop zauzet. Sad je dobro. Tu je raspoloženje naglo opalo – scena pred školom+njezine suze+nesnošljiva vrućina+duvani+juice-vodka u mom praznom želucu čiji se učinak počeo osjećati rezultirali su ne-baš-sjajnim raspoloženjem, no znala sam kakve će posljedice biti pa se nemam što žaliti. Tako smo krenuli nas 4-5 do drugog dijela razreda koji je bio u meni tako mrskog bambusa. Ali eto. Tu mi se toliko smučilo da sam oteturala u wc i na podu sjedila nekih desetak minuta (i malo rigala, no to meni nije nikakav problem – duuuuga priča koju vam ipak nikad neću ispričati). I nakon svega uopće nisam žalila zbog učinjenog, nije me bilo briga jer naposljetku sam zaslužila da patim zbog ama baš svega i ovo je bila neka vrst olakšanja. Inače me nije briga što ćue mi se dogoditi. Napijem se samo da pobjegnem od sebe i ovog što jesam, no ipak ostajem zarobljena. Stvari su se do krajnosti popravile kad smo se vratili ispred škole jer smo morali na talijanski. Dovukli smo se na zidić ispred. Nije bilo teoretske šanse da se pojavim na talijanskom – em se ˝ljube moja˝ valjala po meni i ljubila me partysmokinkisskisskisskisscerek(ok-skupa smo se valjale po parkiralištu), em sam morala držati tipa iz razreda koji je skakao da kojim slučajem ne bi završio ispod zida (hehe), em ionako pojma nisam imala, a niti sam bila u stanju odgovarati išta. Bilo je prebolesno, nas 15-ak… . Sljedeće – psihologija koju sam također trebala odgovarati, ali sam prvo svratila (opet) do wc-a. u ogledalu se zapitam da li sam pukla, a odgovor već znam. I tako sam ja nimalo drunk došla odgovarati psihologiju, dok se sve ljuljalo… prošlo je dobro, čak sam i znala odgovore.smijeh A nakon toga smo imali srz na kojemu su njih tri (od kojih su dvi bile pijane) imale odgovarati geografiju da ih ne baci. To je bija cerek samo takav. Prošle su winknaughtynut Eto i to je gotovo.još jedna školska godina. Poslije smo još 2h sjedili na trgu i polijevali se vodom i radili sranja. Na kraju je sve dobro ispalo, izuzevši činjenicu da sam od svega toga dehidrirala, non-stop pijem vode i žeeeedna sam. Ali još nisam zapravo svjesna da većinu te gamadi koju volim neću vidjeti tri mjeseca jer sam za njih koliko mi god katkad išli na živce vezana. Još nisam svijesna da u ponedjeljak neću u školu i gledati sve one face. Mislim da više niti dana škole ne bi mogla podnijeti jer bi spalila (još više), ali će mi sve to faliti. I što sad – mrzim ove paklene vrućine, a inače patim na ˝pale white skin˝ (a u biti sam tamnoputa i brzo potamnim, prošla godina je iznimka jer se zbog posla nisam kupala), a i bojim se da ću imati previše slobodnog vremena koje ću potratiti na uzaludne pokušaje shvaćanja sebe, no najviše od svega se bojim da će me napasti dosada koja će me utopiti u melankoliju. Ali ništa od toga se ne mora dogoditi, a možda i hoće, we'll see… sve ovisi o načinu na koji gledaš na stvari, možda sam jednostavno prokleto i nepopravljivo pesimistična… možda su ljudi koji me okružuju jedino pozitivno u mom životu. Gori od mene biti ne mogu.dead



(p.s.)
Ako ste pročitali ˝U anđeoskom liku zvijeri˝ predlažem da pročitate i ˝Neizgovorenu priču˝, ja sam trenutno na otprilike 200. str., knjiga je zanimljiva, iako ne kao prethodna (koja je savršena) na koju se radnja nadovezuje, no ne mogu još suditi o njoj jer je nisam niti pola pročitala. Ali ako inače volite vampirske priče, predlažem da pročitate obje knjige, ako već niste. Istina, jedna ima 500, a druga 400 stranica, ali nećete požaliti niti najmanje.



Big
Bloody
kissssss
from
~~imaginary~~


evo sad pročitam šta sam noćas napisala... a jbg bang

i za kraj jedna kjut slikica (odavna vam nisam stavljala njegove slike ; P)


Image Hosted by ImageShack.us




i jedna prejebena pjesmica ; )


HAMMERFALL - REMEMBER YESTERDAY

Can you tell me why
it seems so hard to carry on
When you hear a voice
from long ago, so bittersweet

Even though I try, I can not
read between the lines
You know I tried,
Oh, yes, I tried, what´s wrong

Too late to turn back time
To look over my shoulder
Maybe one day I´ll return again

Remember Yesterday
and think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday

don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today

Every morning I awake
to see the newborn day
To carry on the flame
until the end of time

Too late to turn back time
To look over my shoulder
Maybe one day I´ll return again

Remember Yesterday
and think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today

Oh, oh, oh, don´t you step aside
and pretend about the future
Oh, oh, oh, never live a lie
don´t you know tomorrow never comes

Remember Yesterday
and think about tomorrow
But you have to live today
Oh, lonely yesterday
don´t leave me with the sorrow
Cause I have to live today

Oh, oh, oh, don´t you step aside
and pretend about the future
Oh, oh, oh, never live a lie
don´t you know tomorrow never comes

Post je objavljen 22.06.2007. u 10:27 sati.