Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/globabloga

Marketing

ČOVJEČE, ETO MENE NA FLASH LISTI

Zabezeknuta sam ostala kad sam svoje ime vidjela na naslovnici blog-a. Iznenadila sam se i čudila ko pura dreku. Mislila sam da nešto nije u redu s mojim očima ili da si jednostavno to toliko želim (mada mi to nije cilj) pa eto želja mi se ostvarila, ali kad sam napokon shvatila da nije riječ o šali, postala sam nekako važna ali zatečena............očima sam zujala po sobi i imala osjećaj kao da me prati oko "velikog brata". Da li za mene sad znaju, moram li paziti što pišem, da li sam sad stavljena na pano za streljanje kako bi me ostali mogli kritizirati???

Nekako sam to spomenula svojoj mami, a ona je odmah pohitala da provjeri koja je moja adresa i da što brže-bolje sazna nešto o onome što pištem, a ja još kažem da nije ništa posebno, ali ona i dalje vjeruje u mene i jako je ponosna. Mislim da to njoj više znači nego meni samoj, ionako znam da se moji tekstovi ne mogu mjeriti s nekima sa cool ili almost cool liste. Svejedno mi, ali opet drago, nekako me potaknulo i dalo mi temu upravo za ovaj post.

..................ma, vrućine su nesnosne. Upravo sam se vratila s jedne bike-vožnje i poprilično sam iscrpljena. U jednom trenutku shvatila sam da mobitel nije kod mene i da bi mi to mogao biti već drugi igubljen u kratko vrijeme, ali nisam dizala veliku halabuku, ionako mu je ekran puknut, nije mi drag i tako to, premišljam se oko novog. No, ipak će pričekati pošto sam shvarila da sam ga ostavila u kafiću. Konobar ga je našao i ugasio ga kako bi me preplašio s ciljem da malo pripazim na svoje stvari.

Radila sam skraćeno, što nisam ni slutila pa me ugodno iznenadila vijestu u 12,59 sati da možemo marširati laganini prema doma. Na putu sam srela frenda koji je svake godine, još od prije rata, ljetovao s roditeljima i mojom obitelji zajedno u Tisnom. Stala sam nakratko da popričamo, mlađi je od mene, danas mu je bio zadnji dan škole pa se dječak veselio. Uvijek mi je drago sresti neke ljude koje povezujem s nekom drugom dozom životne radosti.

Također, danas sam višestruko bila ugodno iznenađena pa mi je bila prilikom, reda redi, poklonjeno zvonce za bicikl (žaba zelena gumena koja trubi) i torbica za ispod sica. Taman sam si planirala kupiti takvo što, kad eto Djed Mraz uranio ili me Bog za moju dobrotu nagradio. Hahahahahaha.....

Nekako mi se smraćuje, pa odo nakratno ubit oko.........pozdrav svima, i redakciji koja me napokon primjetila i učinila me sretnijom zbog tako malog koraka****

smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh

Post je objavljen 21.06.2007. u 12:53 sati.