Majstori lakrdije u stanju su da i najtragicnije sadrzaje pretvore u zbunjujucu cirkusku predstavu.Vec drugu sedmicu zaredom gledamo veliku zabavu koja se odvija u sudnici Haskog tribunala,gdje jedan preko puta drugog sjede nekadasnji vlasnik Srbije i glavni izvodjac njegovih politickih radova,Slobodan Milosevic i Vojislav Seselj.Vojvoda je prosto kiptio od lazi,paranoje i svog prepoznatljivog agitpropa.
Izmedju njega i Tribunalovog tima sijevale su varnice i uvrede,pa je u nekoliko navrata na pomolu bio prekid sudjenja."Popusite mi kurac",rekao je Seselj u jednom od svojih drskih obracanja tuziocu Dzefriju Najsu(Jeffrey Nice),koji je svjedoka nazivao"lazovom","mentalno neuravnotezenim"i"opasnim i zlim covjekom".Predsjedavajuci sudija iz Jamajke Patrik Robinson(Patrick),koji lici na dobrocudnog cicicu,nije se u tom ringu najbolje snasao.
Opskurni dvojac iz posljednje decenije tek minulog stoljeca prikupio je za ovu priliku svu preostalu municiju za odmazdu nad"neprijateljima Srba".Obojica znaju da je to njihova posljednja igra"moci i ludila",igra koja ovog puta,srecom,nece imati posljedica ni po koga osim po njih same.
Izabravsi lidera procetnicke Srpske radikalne stranke za najvaznijeg svjedoka svoje ionako propale odbrane,Milosevic je dobio sve sto je zelio.On se u toj predstavi ponasao kao lovac koji svog psa tragaca povremeno nutka na gustis u kojem se lovina krije,a ovaj se onda munjevito ustremljuje na plijen.Nakon"stranih agentura",NATO-a i,prije svih,pokojnog pape Ivana Pavla Drugog,na red je doslo i osoblje Tribunala:vojvoda Voja je nazvao Karlu del Ponte"pravnom prostitutkom",dok je predsjednika Suda Teodora Merona optuzio da je,kao sef izraelske diplomatije,"provodio genocid nad Palestincima".
Seselja je vlastita uloga dovodila do ekstaze,vojvoda je prema izrazu Milosevicevog lica osjecao da je bivsi gospodar zivota i smrti miliona ljudi zadovoljan njegovim budalastinama i beskrajno zajedljivim komentarima.
Prvi cin je pripao opisima dogadjaja na Kosovu.U Seseljevoj verziji,kosovski Albanci su bili neposredne zrtve americkog bombardovanja Srbije.Do tada je sve bilo kako treba,u gradovima na Kosovu stanje je bilo gotovo idilicno.Srbija nije zastrasivala i protjerivala albanski zivalj,vec su to cinili albanski teroristi.A kad je poceo masovni egzodus u pravcu Albanije i Makedonije,lokalne srpske vlasti su,po nalogu demokratskog rezima u Beogradu,na smrt uplasene Albance pazile kao svoje najrodjenije:
davale su im hljeb za put bez povratka,navodile ih da ne naidju na minska polja,osiguravale im autobuse i kamione za sto brzi odlazak i nisu im,zamislite,oduzimale traktore s prikolicama,sa kojima su napustali Kosovo.Vodile bi ih i u dzamije da je za to bilo vremena.Sve te slike Seselj ima u glavi kao da se sad odvijaju pred njegovim ocima.Ta,covjek je u to vrijeme bio potpredsjednik srbijanske vlade i ko ce znati sta se na Kosovu zbivalo ako on nece.
U SLUCAJU SREBRENICE,VOJVODA JE OSTAO PRI SVOJOJ RANIJOJ TEZI:ZLOCIN SU ORGANIZOVALE FRANCUSKE OBAVJESTAJNE SLUZBE!STRIJELJANO JE OKO HILJADU"ZAROBLJENIH BOSNJAKA",A POBILI SU IH PLACENICI KOJI SU SE OTELI KONTROLI.SESELJ JE PRIZNAO DA JE IZ JEDNE STAMBENE
ZGRADE NA GRBAVICI PUCAO NA"MUSLIMANSKE ROVOVE"U SARAJEVU,DODAVSI DA BI BIO ZADOVOLJAN"AKO SAM TADA UBIO NEKOG MUSLIMANSKOG VOJNIKA".ZADOVOLJAN JE,TAKODJE,
AKO JE POGODIO"SRBINA U MUSLIMANSKOJ VOJSCI".SESELJ NE BI BIO SESELJ KAD UBRZO NAKON TOGA NE BI REKAO:"NISAM SIRIO MRZNJU,SIRIO SAM LJUBAV MEDJU BRATSKIM NARODIMA I TRAZIO DA OBNOVIMO ZAJEDNICKI ZIVOT."
Demonstrirajuci svoje sposobnosti u disciplini dresure sebi podredjenih,lovac Milosevic je u jednom trenutku dao Seselju znak da ratnog zlocinca Karadzica treba predstaviti kao nepokolebljivog zastitnika bosnjackih i hrvatskih civila.Naravno,vojvodin refleks nije zatajio.Savrsena sinhronizacija njihovog obostranog cinizma plod je dugotrajne upotrebe u vremenima kad je Srbijom vladao potpuni mrak.Mozda nekadasnji crveno-crní dvojac nije ni svjestan svojih lazi.Mozda i jedan i drugi vjeruju da su antizapadne ideoloske parole iz doba hladnog rata i danas aktuelne.Ali,ne biti necega svjestan,ne znaci biti nenormalan.Upravo je"potpuna normalnost"nacistickih glavesina poput Adolfa Ajhmana(Eichmann)bila ono sto je zaprepastilo Hanu Arent(Hannah Arendt),koja je pratila njegovo sudjenje u Jerusalemu:"Nevolja sa Ajhmanom je bila upravo u tome sto ih je bilo toliko nalik njemu,i sto nisu svi bili ni perverzni niti sadisti,vec su bili,i jos su,uzasno i zastrasujuce normalni.Sa stajalista nasih pravnih institucija i nasih moralnih standarda,ta je normalnost mnogo strasnija od svih zlocina zajedno"...
8.septembar 2005.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
Post je objavljen 20.06.2007. u 14:05 sati.