Pregled posta

9 do 10

ukoliko ste prvi puta ovdje, molim vas da pročitate prethodni post. hvala

Koliko nisam pisao, a svašta nam se izdešavalo, sve pozitivno :)! Mačak je postao pravi mali čovik. Jako mi je velik, mislim nije on veći od svojih vršnjaka, čak je i manji od mnogih, ali u tatinim očima je jako velik. Kada ga polegnem na kravet i on onako mirno leži na leđima, nepomičan i samo mu okice trepću tako mi je nekako dugačak i sladak... pravo dijete, ne beba nego dječačić! A prije spavanja imamo „smijalicu“. Prije nego naveče ode spavati Mačak „juri“ po našem velikom krevetu i nas troje se lovimo i izvodimo gluposti. Mačak se smije ko lud nama, a mi umiremo smijući se njegovom smijehu, kako bi rekao jedan lokalni pisac „smih je smihu smih“.
No da se vratim malo u prošlost. Kada sam „otkriven“ u blogosferi na brzinu sam spremio sve postove i počeo ih prebacivati na novu adresu, taj posao još nije gotov... i taman je došao produženi vikend kojeg smo Njamilija i ja već odavno isplanirali sa nekim prijateljima. No, baš taj vikend, petak, je trebalo ići na teren jer mi se ovdje bavimo velikom znanošću, pa se to nikako nije moglo odgoditi. Kako sam ja odbio poslušnost i mada sam našao zamjenu to se na poslu šefovima nije svidjelo pa sam mislio da me neće dočekati posao kada se vratim natrag... Bilo kako bilo, sreća moje obitelji je na prvom mjestu i mi smo otišli za almaciju. Srećom da imamo prostrano auto jer uz kolica, sve torbe, sklopivi krevet, sjedalicu i mnoštvo drugih stvari, mi na kraju ne bismo stali... U Dalmaciji smo se sreli sa dragim prijateljima, bilo je nas 15-20, i tulumarili smo 3 dana. Mačak je bio super. Prvi dan nije nikome želio u ruke, a prva je beba u društvu, no već slijedećeg dana je bio glavna faca i sa svima se družio, sve vidio, sve probao... Čak je i noću bolje spavao nego doma. Produženi vikend je brzo prošao i trebalo je poći na put. Kako Najdraža ima korijene u Dalmaciji, odlučila je malo ostati družiti se sa rodbinom. Tako sam ja tužan krenuo sam natrag ostavljajući ih u nemilosti Murtera. Sedam dana je brzo prošlo jer sam skoro cijelo vrijeme bio na terenima, a ostale dane sam se posvetio nekim zapuštenim hobijima. Najdraža kaže da je Mačak bio super i čak se i u moru kupao. Najprije nije htio, čak se i plašio, ali malo po malo, dan po dan i na kraju je zavolio i to čudo zvano more. I dida im je došao praviti društvo te ih je doveo natrag doma u nedjelju. Svima nam je falio, mojim starcima, a meni najviše. Plašio sam se da me neće prepoznati, ipak je sedam dana za malo dijete puno, ali odmah me skužio i veselio, ništa naročito, ali dovoljno za očev ego. No, noneta nije. Nono se malo rastužio jer Mačak nikako nije htio njemu u naručje :). Kada je došao u svoj stančić se ful razveselio. Odmah je puzao amo tamo da vidi promjene u stanu, baš je bio nekako sretan da se vratio doma! Jako brzo i uspješno puže. Toliko ide brzo da kad je na tvrdome diže koljena jer ga bole, a na izrazito tvrdim i bolnim terenima to dizanje koljena je jako smiješno jer tada puže poput nekog orangutana. Hoda po tabanima i dlanovima. To je najprije počeo na plaži u Murteru, a ponovio i jučer na plaži. Svima je to smiješno... a kako i ne bi bilo...
Sada mu je postala fora i penjanje. Čim mu se ukaže prilika da se negdje popne, odmah se penje. Nema prepreke koju ne želi osvojiti. Čak i kad se igramo po krevetu i ja stavim glavu dolje, odmah doleti i popne mi se na glavu. Znate onaj izraz „popeo mi se na vrh glave“, eto kod nas je to doslovno.
Još uvijek mu je jezik zanimljiv, ali manje. Do prije tjedan dana stalno ga je natezao, a sada se samo povremeno drži za njega ili oblizuje.
Frčkice na stražnjem dijelu glave su sve veće, a na prednjem dijelu glave još uvijek nema pretjerano kose :).
Najčešće drži nekako stisnute usnice i kao da škrguće zubima, kao da si nešto grunta u glavi. Još uvijek sav slinav oko ustiju, toliko da mu se slina cijedi niz vrat i ima one male prištiće od toga.
Na glavu ne dolazi u obzir nikakva kapa, osim ako se zaboravi u igri ili gledanjem u nešto.
Bicikla je još uvijek aktualna i nezamjenjiva. Čim vidi bajs i stolicu na njemu je sretan. Dok se vozimo on se lijepo drži za ručkicu sa strane i često za pojas koji ga osigurava. Naslonjem sa indiferentnim izrazom na licu promatra svijet koji prolazi oko nas. Kada stanemo neće dolje. Jučer smo se vozili i odjednom osjetim njegovu glavu na svojoj guzici. „šta radi?“, „spava...“ toliko je bio umoran da je zaspao na stolici. Dobro da smo bili blizu doma jer glavica više jednostavno nije mogla stajati. Kad smo stali on gleda onako pospano i zbunjeno, ali ne da se iz stolice. Čak su i suze potekle... Dok smo došli u stan se razbudio i onda „smijalica“ po krevetu i nakon pranja i dojenja u krpe... I dok je na južnom jadranu relativno dobro spavao, na sjevernom ponovno vodimo bitke. Večeras mijenjamo položaj kreveta, tko zna možda pomogne...

Što još reč,

Jedva čekan da dojden doma, Mačku moj!


Post je objavljen 19.06.2007. u 12:16 sati.