Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/unikatnaja

Marketing

...At the End...

Pisano: za natječaj

Koji: kao da je bitno?

Vrijeme kada se je pisalo: gledali se "Brzi i žestoki" (molim čitati: Paula Walkera)

Za bolji ugođaj, slušati ovu pjesmu:



Naslov: Ja sam moru rođendan

Tekst: by Kap

Uživajte...


Došla sam u ponoć. Nečujno. Oblak je sakrio mjesec. Hodala sam tiho po pijesku pazeći da ne probudim more. Odjednom, oblak se pomaknuo i otkrio mjesec, a ovaj je obasjao lice mora, koje je bilo tako spokojno. Njegove plave duboke oči sakrili su kapci koji se na kraju spajaju sa dugim plavim trepavicama. A njegova plava gusta kosa, rasula se po cijeloj površini, skrivajući tako kamenje i domove malih životinjica od radoznalog oka mjeseca. Ne treba on sve znati, zar ne?
No onda se vjetar promeškoljio i od nekuda donio sa sobom glazbu, Enigmu. Tako znanu moru i meni. More je otvorilo oči te ugledavši mene kako stojim u dugoj bijeloj haljini, bosim nogama, zadubljenim do stopala u pijesak te dok mi se vjetar provlačio kroz kosu, glasno se nasmijalo te se počelo protezati, dolazivši mi do nogu i nježno udarajući o obližnje stijene.
-„Zaspao sam čekajući te“- reklo je more pospano.
-„Znam“- rekla sam mu, približavajući mu se dok su mi se crne oči sjajile na mjesečini
-„Znam da si me čekao. Sada sam ovdje.“
Već sam do gležnjeva bila u njemu kada se počelo uspinjati po meni. Raširila sam ruke, lagano sam zabacila glavu, zatvorila oči i pričala moru, a ono se smijalo. Moja duga bijela haljina sada je bila natopljena njime. Milovao mi kosu i bilo sretno što sam ovdje s njim, što mu dolazim jednom na godinu. On mojim dolaskom svake godine postaje starije. Više se ne sjećam koliko sam ponoći dolazila k njemu. Ali znam koliko su mu važne te ponoći, koliko me dugo čeka. Zatim me more uzdigne i zagrli me s njegovom plavom kosom. Tako zagrljeni pričali smo jedno drugome, a vjetar je u naletima donosio glazbu. Nama tako znanu.
Zagrljeni, ostali smo tako dok se sunce nije probudilo. Tada me je more okrenulo na bok i nježno me stavilo na pijesak. Zaspala sam na pijesku dok mi je more pjevalo. Pjesmu tako znanu. Sunce se sve više budilo, a ja sam polako blijedjela na pijesku dok me je more gledalo sa željom da što prije vratim.


Da mi je znati što bi vi napisali za taj naslov ("Ja sam moru rođendan")wink

Post je objavljen 18.06.2007. u 11:55 sati.