Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/debelaituzna

Marketing

Jedan od onih dana

…kad sam tako mala, uplasena i nesigurna.
…kad samo stojim na mjestu i promatram vrijeme sto prolazi, zivot koji tece.

Vec neko vrijeme razmisljam, zasto uopce zapocinjati nesto lijepo, kad ce prije ili kasnije zavrsiti?
Kazu mi da se bojim vezati, moje frendice. Nakon svega sto sam prozivjela, nakon pakla kroz koji sam prosla, nije ni cudo. Gospodine Dante, u koji bi krug svrstali nasilnike i ludjake?
Voljela bih zaboraviti proslost, makar na sekundu. Voljela bih da neki dogadjaji nisu ostavili traga na mojoj kozi, ako nista, da barem ne ostavljaju trag na mojoj buducnosti.
Hajde, zatvori oci, nije tako tesko! Ah…kad bih barem mogla…prepustiti se…

Prva je osoba s kojom istinski uzivam. Kad sam s njim, moje maske nesvjesno padaju, jedna za drugom. Ruse se kao kule od karata. Jednostavno nemam potrebu glumiti, jednostavno barem na trenutak zelim biti ja.
Ipak, idem lagano, sporije nego ikad prije. Otvaram se polako, kao skoljka.
I bojim se, tako se prokleto bojim da mu se nece svidjeti moja unutrasnjost.

Zasto mislim da bi mogao razumjeti, zasto mislim da bi mogao shvatiti?
Zato sto studira psihologiju?

Saberi se DiT…

Dok me jednom rukom njezno miluje po licu, a drugom usipava secer u moj nes, nadajuci se da cu popiti makar gutljaj, shvaca li me uistinu?

Kako mu objasniti da se ne bojim debljanja, da se ne bojim kalorija, bojim se osjecaja punog zeludca? Gubitka samokontrole, gubitka onog ponosa i snage.

Sve je tako prokleto relativno, hrana je jedino sto jos mogu kontrolirati, molim vas, ne uzimajte mi to pravo…

Volis li ga DiT?
Mrzim to pitanje. Sto uopce znaci „volim te“? Ovaj samar je zato sto te volim! Ova modrica na tvojoj nozi podsjetnik je na to. Ne zaboravi DiT, volim te!
S njim je drukacije. Nikad mu to nisam rekla. Kao ni on meni.
Ali…dok mu polusnena lezim u krilu, a on mi rukama prolazi kroz kosu, dok me ljubi onako njezno kako samo on to zna, dok me gleda onim pogledom punim topline, jedno znam-stalo mu je do mene.
A ja?
Da mu se nesto lose dogodi, ne bih mogla dalje. Da mu netko nesto ruzno napravi, ubila bih ga golim rukama. Kad sam s njim, jedino sto osjecam je beskrajna sreca i povjerenje. Ako je to ljubav, onda…da, mislim da ga volim.

U ovom trenutku trebala bih uciti matematiku. Sutra imam usmeni, a ni osnove ne znam.
Trebala bih…ali necu.
Jer sam umjesto jabuke pojela buhtlu s cokoladom. Zasto? Ne znam ni sama, ali jedno znam-osjecam se tako bezvrijedno i jadno.
Jer umjesto dosadnih brojeva ipak biram filozofiju.
Citam Hesseovu Sidartu i otplovljavam u neke druge dimenzije. U neki drugi svijet, gdje postoji samo ljubav i lijepa knjizevnost.Nista mi drugo i nije potrebno.
Iluzija?
Mozda, ali…

U svijetu bez iluzija covjek je stranac.

Ljubim Vaskiss

wave


Post je objavljen 17.06.2007. u 16:33 sati.