Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/deadhoti

Marketing

Before everything goes wrong, we got a little time, and now I can seem to define, I'll sing you one more song...

Koliko te puno mogu mrziti?
Koliko te mogu voljeti?
Želiš da ti pokažem?
Hoćeš vidjeti kako je osjećati se kao ja?
Odbačena osoba. Odbačena od tvoga srca.
Molila sam te da me ne slomiš. Ne moje srce. Ne moju dušu. Molila sam da ne slomiš mene. Više ne smatram da me čine srce i duša. Sada sam ja samo ja. Još jedna propalica.
Mrzim te onoliko kolko sam te voljela. Jer da te nisam voljela ne bih mogla sada ovo iznositi. Osjećati. Dobro, lažem. Mrzim te više. Previše. Zar je moguće toliko? Toliko da me to slama. Ne moraš se više truditi. Dovoljno si se dokazala.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Hej mama, hej tata, koliko puta ste mi rekli da započnem dan sa osmijehom? I jesam. Ali onim bolnim. Kojeg nisam htjela. Morao je biti tu, na mome licu, morao kako vas ne bih iznevjerila. I onda se počeo miješati sa suzama. Toplina suza umanjila je bol osmijeha. Dočekala sam i to jutro sa ljubaznim licem. Za vas. A zašto? Da bih vas danas mrzila? A govorili ste da će moje vedro lice svakoga dana biti nova sunčana zraka za ljude oko mene. Ali ta zraka nije došla i do mene. Nije i mene obasjala srećom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Osmijeh (ne) stoji ništa, a djeluje čudesno. Zavaravajuće.
Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga daje. No meni je baš onaj jedan bio potreban za potpunost lažne sreće. Moji osmijesi su bljeskali poput munje, ali sjećanje na njih može trajati zauvijek. A ja sam se i dalje sjećala samo toga da mi nedostaje onaj jedan. Vama je osmijeh bio odmor, bili ste umorni od života kao i ja i on vam je pomogao. No onda nisam imala ogledalo uz sebe da ga i sebi uputim, a vi se niste ni trudili vratiti mi ga. Bili ste previše pohlepni, zaigrani njime, zaokupljeni mojim lažima upućenima vama. On je bio putokaz izgubljenome, sunčana zraka žalosnome, a ta zraka ga je još više obasjala, toliko da je njegovu bol otkrila.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A nitko od vas i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne može darovati ništa drugo. A meni je najviše trebao. Gdje je sad vaš besplatan dar meni? Zar tražim previše? Valjda... Još uvijek ga nisam dobila. Dosta je bilo nagovaranja.
Meni je dan bez osmijeha postao izgubljen dan. Nitko me nije mogao uputiti sreći, da i ja mogu nešto veselo reći. Suze su govorile umjesto mene. Suze koje nitko ne primjećuje. Smijeh je mudra misao koju treba provesti u život.
Zar sam ja onda mrtva?
Zar opet?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Patila sam dok nisam shvatila i tada sam patila jer sam shvatila da sam uzalud patila.
Trudila se oko tebe mama, podarila ti osmijeh, a ti si ga beskorisno iskoristila, pregazila ga i mene umalo slomila. No onda sam shvatila. Pa ti mene zapravo nisi nikada voljela. Jer voljeti ne znači vječno ponavljati da ti je žao. Tvoje ''oprosti'' sada mi ništa ne znači, sada ga i ja gazim kao umjetan cvijet na livadi među stotinama drugih, pravih. I onda vidim da sam to možda trebala prihvatiti i onda iskoristiti. Jer baš taj cvijet je bio jedinstven.
Ponašala si se prema meni kao prema ostalim stvarima. Nisam više bila oblik budućnosti koji bi trebao drugima o svijetu pokazati i kako će ga preživjeti. Bila si slobodna poput vjetra, koji je išao od glave do glave, no nisi bila slobodna od gluposti koje si skupljala. Zaboravila si usput uzeti ljubav i sreću.
Možda te i tražim pomoć, ali to je samo zato jer sam napokon progledala otkako sam krivo uvidjela. Željela bih ponekad otići gdje bi sunce i kiša isprali sav moj sram, sram od tebe, ti si mi to učinila.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Hoću li noćas očistiti svoju prošlost suzama?
Hoću li ovo zaboraviti?
Nešto ti nije jasno tata?
Hoćeš li mi ikada odgovoriti, jesam li za tebe napokon odrasla? Nisam više ona tvoja malena, ha? Jesam li prešla granicu? Zar više nisam ona tvoja nevina beba?
Sada te mrzim kako si i ti mene. Napadam s dobrotom u glasu onako kako si ti mene zlonamjerno napadao. Vidiš da me nisi trebao učiti lažnom osmijehu. Uvidiš li ikada što je od toga pravo? Sada sam i tebe zavarala.
Postavljali ste ograde između mene i mene. Stvarala sam vam pakao dok sam disala. Kamen to kamen mržnje slagala i time se ogradila. Vidite, možete me izazvati, ali me nikada nećete shvatiti. Pogledajte dobro u mene sada, znam da vam je zlo od mene kao i nekada, zar ne mama, učinila sam da izgledaš tako glupo sada.
Jesi li me ikada poljubio prije nego si otišao i ostavio me tata? Mislim da ne, nije mi toplo na tom dijelu lica, samo sam željela da umreš. Zar mi nisi rekao da ćeš mi ispunjavati želje? Zar je to tako teško? Zadnja želja tebi upućena.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Gledam u svog brata i ne mogu zamisliti da me ostavi. Čak i kad sam vas mrzila, stiskala sam zube, potiskivala to u sebi, držala dok nisam puknula i ovo iznesla. Trudila sam se da vas volim koliko mogu, barem zbog svog mlađeg brata kojem sam sve govorila, koji je sve samnom prolazio, iako me uvijek samo nijemo gledao. Najpametnije što sam napravila bilo je da sam ispustila taj nož iz ruke, jer bih vas inače oboje ubila, zajedno s bratom koji me na to sve podsjećao. To je moj život, uđite u moj show, moju galeriju užasa.
Uzmite svi jednu sekundu i razmislite svi koji mislite da je ovo samo vrijeđanje i pretjerivanje. Ali stavite se na moje mjesto, samo pokušajte na tren zamisliti. Ne znate kako je kad vidite majku kako se rano ujutro u kupaonici razbacuje ljekovima i govori ružno jer ne može naći pravi, obilazi svakoga tjedna bolnice u kojima joj ništa ne pomažu, samo daju nove ljekove, poput žrtve svoje bolesti. Sad ja tebi stvaram mučninu, zar ne? Zar to nije bio razlog što si sve svima lagala mama? Da bi mogao opravdati način na koji si se prema meni odnosio, ha, tata?
Hladno je kada si sam, i vi to znate. Ono što me najviše boli je to što ne želiš priznati krivnju. Sjećaš se kad je brat umro, a ti si rekla da bi radije da mene nema? E pa ja jesam mrtva, mrtva za vas, nestala za svakoga, da ne mogu biti mrtvija...

Post je objavljen 17.06.2007. u 15:00 sati.