Bijelim licem uronjena u debele, bijele, pernate jastuke . . .
Na crvenim usnama blagi joj san, a na crnim dugim trepavicama
Suze vode rat kao crni i bijeli anđeli . . .
Niz uplakane obraze klize crne duge staze suza pomiješanih s tušem
I gase bjelinu postelje njene . . .
Ruke joj skupljene na prsima, a haljina bijela kao oblak titra joj po nježnom tijelu
Dok vjetar kroz otvoren prozor raznosi purpurne zavjese . . .
Vješto glumi san iako ju duša ne sluša i ne spava već danima jer je usamljena
I budnošću želi vratiti izgubljeno . . .
Stranice crnog molitvenika plešu na vjetru dok se perle zlatne krunice tope u suncu
I bacaju odsjaj na prsa s prekriženim rukama . . .
Šapuće: " Uzmi , Bože, uspomenu na njega. Svakom suzom uzmi ga sve bliže, jecajima
mojim neka ti još brže stiže. Svaka misao neka bude žrtva.
Uzmi , Bože , uspomene koje me guše i daj mi milosti da molitvom očistim rane čim prije. . . "