Ovih dana dobila sam komentar o tome da pišem o pobačaju da je to grijeh a da sam to sama napravila.
Bila je to neistinita optužba i loše sam se osjećala zbog toga te mi je trebalo vremena da razmislim kako
reagirati i u takvoj situaciji. Dokazivati i opravdavati se nema smilsla a isto tako ići u nadmudrivanja nije mi
namjera. Važno je da Bog zna istinu.
Ali želim reči da je Bog jedini koji može i onima koji jesu pobacili da dadne oproštenje, oslobađanje od krivice
za uništenje jednog života, od stida, od tereta grijeha, kajanja, promašenog života u slučaju da abortus do
toga dovede, kao i mogućnost zahvalnosti za takvu MILOST i mogućnost nadoknade u novom, pravednom
životu novog stvorenja u Kristu.
Bez obzira što nisam učinila takav grijeh, Bog je i meni oprostio mnoge druge grijehe kao što je prije bio moj
život nezavisan i odvojen od Boga, samostalni i svojevoljni put...
Ne želim primiti osudu i pokušaj da me se stavi u identitet Adama i odvraća od novog identiteta pravednog,
nanovorođenog, preporođenog, očišćenog djeteta Božjega.
Ovo mi je prilika za jačanje svijesti o tome da sam dijete Božje i da mi je sve oprošteno i da to može biti
nada za sve žene bez obzira o kakvom se grijehu radi.
Post je objavljen 15.06.2007. u 19:41 sati.