Marketing
*Beyond dimensions*
U vremenu čije dimenzije nisu poznavale granica, našle su se ispod istih zvijezda neke iste oči.
Nakon što su prešle sve one tunele što ih je zemaljski život zacrtao, vinule su se u svjetlo Beskonačnosti stigavši pred umirući Kraj i neki novi Početak.
Možda dolje na Zemlji nisu imale prilike voljeti svaki trenutak svog putovanja, ali ovdje, sjedeći u beskonačnosti svemira na nekoj putujućoj zvijezdi, shvatili su da im je sada preostalo svo vrijeme ovog svijeta.
I gledale su se dugo...te oči.
Nije li ponekad čudno koliko li se samo priča može izgovoriti u jednom treptaju zaljubljenog pogleda?
I kao da vrijeme više ne postoji, zaledili su se svi otkucaji bezvremenskih satova, a u tom bezmaterijalnom univerzumu postojale su samo dvije zalutale duše kojima ništa više nije bilo važno.
Samo su željeli zadržati taj pogled i pohraniti ga u Vječnost.
A onda, na nekom crkvenom tornju otkucala je ponoć.
Dvije ruke su se razdvojile na Križanjima svojih života.
Tko zna kada će se opet u poljupcu naći ta ista usta.
Jedno je sigurno. Svoju su priču istkali zauvijek.
Post je objavljen 14.06.2007. u 14:25 sati.