Svitanje svako je bilo simbol imena tvog,
dani su bili znaci sto slao mi je Bog
Da doci ces,
da cekati te trebam,
napominjali su me znaci Boziji
da svoju nadu nikada ne predam.
Noci su bile staze koje su me vodile
Do tebe, na put od snova do zvijezda
Do prostranog nebeskog svoda.
Ali trebale su proci i godine hoda,
i koraka teskih stazom od noci.
Godine su nizale svoju nisku,
a u srcu je stajao spomenik i trag sudbine
koji je sapatom zborio da ces doci.
Tu si, ljubavi,
znam da ovaj osjecaj je svet,
bas kao sto jutrom sunce se radja
u nama se rodio novi svijet.
Otvorio si moje latice,
ja pretvorih se u cvijet
koji cvate zbog osmijeha tvog,
zbog ljubavi tvoje
zbog pogleda njeznog i
njeznih rijeci sto se roje.
Dusa se otvorila,
sunce je obasjalo moje staze do tebe
pripadam ti, ljubavi moja,
srcem, dusom i tijelom
dajem tebi
svaki dio sebe...
(Nisu moje riječi, ali lijepe su...za tebe...)
Post je objavljen 14.06.2007. u 08:28 sati.