Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nevjernegodine

Marketing

Neobične li sreće i neobična dana....


Image Hosted by ImageShack.us


Ah, šta da kažem i kako da počnem. Da mi je prije dan dva neko reko da ću pisat post posvećen mami, rekla bi mu da je lud i uhvatila se za glavu. A danas sva sretna post ću posvetit upravo njoj. U zadnje vrijeme rijetko smo se i vidjele a kamoli da bi normalno porazgovarale. A danas, ko bi reko, pričale smo u miru o svemu i svačemu. I kako znam da često imaju nekih problema, ajde da joj bar ja malo uljepšam dan. Ispričala sam joj neke stvari koje sam već htjela al nije bilo pravog trenutka, a i rekla sam joj kako sam položila i sve predmete iz drugog semestra.. Bila je sretna zbog mene, sretna što mi je napokon krenulo u životu. Jer je rekla da i sama zna kolko sam toga prošla i upravo zbog toga još joj je draže. Al kad mi je rekla neke stvari nisam mogla vjerovati. Kolko sam puta rekla da su moji ovakvi i onakvi.. a danas samo mogu reći da mi je žao za sve to i da sam sretna jer mi je mama upravo ona. Svjesna sam kolko je puna razumijevanja i da uvijek mogu računati na nju, svađale se mi ili bile u nekim čudnim odnosima ili bile si neopisivo dobre.. u dobru i zlu. Cijeli sam dan tako sretna. Dosta sam vremena provela sa svojim malim, s malim bez kojeg znam da danas ne bi bilo ništa ovako kako jest. I onda kad mi je još reko da sam kolokvirala i zadnji predmet na crnoj listi, nisam mogla doći k sebi. Savršeni dan.. a takva se atmosfera za promjenu nastavila i doma.. ma ne mogu objasniti kak se dobro osjećam.. u zadnje sam vrijeme presretna.. al danas sam trostruko sretnija.. osmijeh ne skidam s lica.. a to mi je i običaj pa onda možete zamisliti kolko se danas smijem.. U tom našem razgovoru nešto mi je zapalo za oko i posebno me dirnulo. Pričajući na trenutak smo se dotakle i jedne osjetljive teme iz moje prošlosti. Sjećam se da smo se još davno dogovorili svi zajedno da to nećemo više spominjati ne bude li potrebe za tim. I ponekad sam se pitala dal se i oni koji put sjete toga ili ne.. dal ih muči to ili su zaboravili? Jer nitko svom djetetu ne bi poželio to. I kad je danas rekla kak ju je to još dugo dugo mučilo i da dan danas nije zaboravila.. osjetila sam se voljeno.. nekako mi je bilo toplo pri srcu.. ne znam.. opet mi je postalo jasno da imam ljude koji me vole i podržavaju.. i uz mene su ma šta god mi se dogodilo. Ma poludjet ću. Uz ove pjesme u pozadini i hormon sreće hehe koji mi nori tijelom. Ma sad sam malo prije imala toliko inspiracije, a sad ne kužim, nije mi jasno di je odjednom nestala.. uglavnom, rekla sam par rečenica.. a sad me želja za pisanjem i izražavanjem osjećaja prošla.. tako da.. ljudovi moji sve vas voli Chuchy.. pusek svima..


Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 13.06.2007. u 22:21 sati.