Sunce je daleko od tebe , ali ono te grli svojom zlatnom toplinom. Zvijezde su daleko od tebe ali one ti sapcu drhtavim svojim titranjem u tihoj noci. Ja sam jos dalje od tebe, a ipak budim te ujutro glasnim kucajima srca svoga, uspavljujem te uvece sapatom pjesme kad gledam kako se budi suncani dan, osjecam da si to ti!
Krv iz moje desne ruke donijet ce ti pjesmu, sto je moje srce, grudi pjevaju tebi.
Da mogu naci papir velik kao cijela zemlja, i da na njemu potrosim svu krv svoga tijela jos mi nebi moglo srce da iskaze svu ljubav sto je osjecam za tebe.
Znam da si vjeran, znam da si nedostizan, ali sam sretna jer sam sva ispunjena tobom.
Poznajes li dane kad sivi oblaci zaklone sunce, i kad je sve sivo, mutno i tuzno?
Ja ih poznajem. To su dani bez tebe. To je moja stvarnost.
Zasto nisam svjetlost dana sto te obasjava od jutra do mraka ? Zasto nisam crna noc da te uspavljujem od veceri do zore.
Tvoje oci su ponori i ja sam se strovalila u njih. Vjecno bih htjela lezati ovako i krvlju sto tece iz mog ranjenog srca pisati svoje uzdisaje.
Zasto nisam mjesec sto miluje u snu milo tvoje lice ? Samo sam covjek, i od tebe me dijeli pakao i raj
... Jedini Moj ***** ....
Post je objavljen 13.06.2007. u 20:30 sati.