Otkako sam se jutros probudila kroz misli mi se vrzma jedna pjesmica koju sam pjevala na školskoj priredbi. Glasi ovako;
Leptiriću, šareniću
dođi malo 'amo
evo, imam lijepu ružu,
pomiriši samo.
Ja bih doš'o
al' se bojim
kakve igre klete,
ubost ćeš me, probost ćeš me,
i onda zbogom svijete.
Palo mi je na pamet da je preozbiljna za onu dob kada sam je naučila, a zapamtila sam ju očito za sadašnje vrijeme.
Post je objavljen 13.06.2007. u 11:54 sati.