Pregled posta

Suzdržavanje od komentiranja

Odluka o tihom nastupu
Zadnji period je bio dosta aktivan u mom blogovanju - na mom blogu i nekim drugim blogovima vodile su se raznorazne rasprave u kojima sam ja bio aktivan sudionik i iznosio svoje mišljenje o raznim temama. Osobno vjerujem da za sve postoji pravo vrijeme, i samim time što sam sudjelovao u njima vjerujem da je tako i trebalo biti. Međutim, sada više nisam zainteresiran za tako nešto. Došlo mi je jedno zasićenje i to je bio trenutak odluke da se trenutno povučem i tek miminalno iznosim svoje mišljenje. Dosadilo mi je objašnjavati što ja jesam, što ja nisam, što znam, što ne, što sam ja točno mislio sa ovim ili onim komentarom, zašto ja mislim da ponašanje nekih nisu ispravna i sl. Odlučio sam napraviti uslugu i sebi i drugima i maknuti se iz toga. Nisam više dio tog svijeta.
Umjesto stalnog davanja svojeg mišljenja, ono što me puno više privlači je posvetiti se tišini u sebi i uživati u njoj. Komentirati ću povremeno i pisati postove, pa tako da to nije potpuna tišina, već jedan tihi nastup na blogerskoj sceni.

Izlazak iz blog ekipe
Jedno vrijeme sam bio dio jedne blog ekipe, i bilo mi je dobro, ali se više sada ne smatram članom pa tako dalje nastavljam uglavnom sam. Niti su neki blogovi više korisni za mene, niti ni ja za njih - tako da je došlo do mojeg samoinicijativnog iščlanjivanja iz ekipe. Nemam oko nikog iz bivše ekipe negativne emocije. Ali isto tako ne mogu reći ni da postoji kompatibilnost sa nekim članovima.
Svejedno, vrata mog bloga su u svakom trenutku svima otvorena koji su zainteresirani za svratiti kao što vjerujem da su i njihova za mene.

Detalji tihog nastupa i što očekujem od toga
I dalje ću pisati postove na svojem blogu i ako bude nekih komentara na koje mislim da treba odgovoriti komentarom to ću i napraviti. Međutim, na tuđim blogovima to neću raditi osim ako stvarno nemam neki posebno dobar razlog za to učiniti. Zašto? Jer smatram da drugi nemaju neke previše koristi od mojih komentara, pa je onda bolje sačuvati svoju energiju, a i tuđu jer na komentar se odgovori komentarom i začas imamo raspravu. A rasprava mi je više dosta.

Samim time što ću malo komentirati na drugim blogovima očekujem da će se smanjiti i broj posjetitelja na mom blogu. Ako i bude tako, meni je to sasvim OK. Dokle god mi dolazi da pišem postove, to ću i raditi pa makar bio samo ja čitatelj. Ionako vjerujem da onaj tko treba će pročitati neki post kada ga bude trebao pročitati. A onaj tko ne treba neće, pa makar bio hiper aktivan na raznim blogovima.

Meni dobri razlozi za pustiti negdje komentar:
- ako me netko direktno pita za mišljenje - tada ću odgovoriti. No ne vjerujem da će to biti baš često s obzirom da i nisam neki autoritet na polju samorazvoja, tako da iskreno ne vidim zašto bi to netko išao raditi.
- ostaviti ću komentare na nekim meni dragim blogovima, ali to prvenstveno zbog autora tih blogova oko kojih sam prilično pozitivan (npr. Nea, Budnost, ...) i to u obliku pozdrava, "slažem se" ili pohvale samog posta ako mislim da zaslužuje. Također, ako vidim da bi možda dobro došao komentar podrške u nekom obliku, to ću isto vrlo rado napraviti.
- komentare koji bi mogli pokrenuti raspravu u kojoj bih trebao ja sudjelovati ću izbjegavati, isto tako i oni u kojima ja dajem savjete, pametujem o nečemu i sl.
- dati ću savjet tamo gdje stvarno mislim da ga ima smisla dati, ali ću dobro promisliti prije nego li to napravim. Npr. Nei mi je OK dati savjet ako ga kad budem imao jer znam da se neću morati zbog toga dva dana raspravljati.

Ako netko želi, može me kontaktirati mailom i možemo pričati o kojoj god temi. To mi je u redu jer mi je to neka sasvim druga kategorija.

Moj blog i komentiranje drugih na njemu
Što se tiče mog bloga i tuđih komentara ljudima dajem slobodu da komentiraju neki post kako god žele sa jedinim pravilom da vrijeđanje i omalovažanje drugih nije dopušteno. Konstruktivne kritike, prijedlozi, mišljenja o postu ili čisto komentar pozdrava, podrške, pohvale su dobrodošli. No ako se ne možete suzdržati od negativnosti u komentaru, molim vas da se suzdržite od komentara, tj. komentirajte negdje drugdje jer takav komentar nije dobrodošao na blogu pozitivnog utjecaja.

Otvoreni ljudi vs. Jehovini svjedoci
Sa nekima blogerima ću vrlo rado izmijeniti mišljenje jer ih smatram otvorenim, inteligentnim ljudima - npr. opet Nea. I kada se ne slaže sa mišljenjem, nastoji to argumentirano i kulturno objasniti zašto se ne slaže. S druge strane, naišao sam i na ljude koji su toliko zabrijali u svoj stav da ako se čovjek ne slaže sa njima onda to znači da ga treba probuditi ili da je ovca ili da je slijep ili ne znam ni ja sam što... To su mi ljudi koji imaju obrazac ponašanja kao Jehovini svjedoci:
1. misle da sve znaju i da su svi drugi u zabludi koji nemaju isto mišljenje kao oni
2. misle da je na njima da bude druge i da ih odvedu na pravi put
3. osjećaju negativne emocije ako netko slijepo ne prihvati ono što oni govore iako je to što oni govore u najmanju ruku nešto što bi se trebalo dodatno istražiti prije nego li se prihvati kao istina

Meni takvi ljudi ne trebaju u mom životu, a ne trebam ni ja njima jer ih evenutalno mogu samo naživcirati time što ne reagiram onako kako oni misle da trebam. Poruka svima koji misle da me trebaju probuditi je probudite se najprije vi, pa tek onda dođite vidjeti da li sam ja budan. A ako nisam, pustite me da i dalje spavam jer ću se probuditi kada se trebam probuditi - niste vi moja budilica, već je to Bog u meni. Svako tko mi dođe sa nastupom kao Jehovin svjedok automatski se diskvalificira, pa makar imao svo znanje ovoga svijeta - ne zanima me.

Zaključak
Ako je nekoga uvrijedio moj post, onda se zapitajte zašto vas vrijeđa moje iskreno mišljenje. Namjerno nisam nikoga imenovao, niti neću. Tko se prepozna njegov problem, ne moj.
Isto tako, ako netko smatra da nemam pojma o čemu pišem ili da sam budala ili da spavam ili da imam ogromni ego, barem će imati jako dobar razlog za više ne čitati ovaj blog jer tko bi normalan htio čitati blog takvog autora?

Eto, sada kada sam to podijelio sa vama, sada sam opet miran i osjećam taj unutarnji mir kojih sam zadnjih par dana izgubio zbog rasprava. A on mi vrijedi više od bilo čega... Uh, kako sam zadovoljan da više neću morati gubiti vrijeme na glupa objašnjavanja zašto meni nitko ne treba govoriti da se trebam probuditi, niti na ulaganje energije u to da ostanem tolerantan u situaciji kada se netko ponaša kao da je lokalni šerif.

Imam dva online doma. Jedan je očito ovaj blog, a drugi je now for you forum. Tamo je stvarno pozitivna atmosfera (barem je bila svaki put kada sam bio tamo) gdje me drugi članovi prihvaćaju onakav kakav jesam, a ne kako oni misle da bih trebao biti i govori se intezivno o meni najzanimljivijoj temi - Sadašnji trenutak tako da ću sada imati više vremena za provoditi u svom drugom domu.

Post je objavljen 13.06.2007. u 08:05 sati.