Marketing
Čangrizavi osvrt
Bila sam na Harteri numb. 3. Onu br. 2 sam propustila, ne sjećam se točno zašto, možda da se ne bih prezasitila glazbenim zbivanjima u Rijeci (što nas dovodi do toga da sam bila na Harteri br. 1).
Uglavnom, s Hartere br. 1 se sjećam da sam predugo, al' zaista predugo trebala čekati pred eko wc-ima, kojih je za 2000 ljudi bilo jedva 10, pa me neka frendica uputila na tajno mjesto iza zvučnika. Sretna sam i dan danas što me nije stresla struja. Dobro, to je bilo tada.
A sada, od Hartere 3 se sjećam velikog broja policijskih dužnosnika ( naime, Rijeka je poznata po uništavanju zabava za mlade i one koji se tako vole osjećati, upravo po velikim i iznenadnim policijskim intervencijama tamo gdje su najmanje potrebni. Zato se i volimo 'podičiti' zabavnim noćnim životom.)
Anyway, Ljubitelji buke (organizatori) dobro surađuju s gradskim puglavarima, pa se može naslutit i kakav ... se tu nazire...
Plakati koji su služili najavi tog popularnog i sad već tradicionalnog riječkog zbivanja su, osim veelikih imena, sadržavali i prvu polovicu oderanog janjeta (mrtvog, naravnog), donja polovica je sadržavala rep tune. Hm...
U nekoliko navrata sam na telki gledala najavu jednog od organizatora, mladog , pametnog, ambicioznog I.Š., kojeg su začuđeni voditelji određenih emisija pitali: Gospodine Š., čemu takva maskota?
Gospodin I.Š. je u par navrata odgovarao (tj., svaki put kad sam ja to gledala i slušala): ...blah...blah...to jednostavno treba probati, okus je fantastičan, blah...dok ne probate...blah
Mogu samo pretpostaviti da je njegov tekst naučen napamet i da ga nije sam smislio. Ozbiljnost kojom on inaće zrači ne ostavlja na mene dojam da je mogao sam smisliti takvu glupost. Ali, valjda je to u nekim drugim dimenzijama zabavno.
Na Harteri 3 bilo je više wc-a nego na Harteri 1 (na greškama se uči), nisu čak pretjerano ni smrdili, a u nekima od njih bilo je i wc papira. Ovo je, dakle, pohvala.
No...
Muzika koja je trebala poticati na ples, euforiju, ekstazu,...je bila očajna (govorim o petku, u subotu nisam pohodila to mjesto).
Iz prve ruke (ljudi koji se u to razumiju) čula sam da su basevi prejaki, a sa svim ostalim se netko gadno poigrao, dakle, netko tko nije smio. Čangrizava sam, valjda, smeta mi to. Ostalima je bilo sasvim dobro. Od tri ponuđena floora - jedan je bio krcat (Lawler i Emerson, naravno), ostali su bili prazni (nit ne znam tko je puštao na ostalima, ali posjetila sam ih).
Usput sam čula da se neki 23-godišnji slovenac poželio skliznuti na dupetu po rukohvatu nesretnog stubišta i skliznuo se...sa posljedicama frakturom lubanje, nagnječenjem pluća, kritičnim stanjem...
A čuj, mog'o bi ih tužit...ako bude mogao.
Na odlasku smo upoznali neke smiješne i pijane škote koji su stalno spominjali:...drugs?...drugs? Ili mi se tako učinilo stoga što su imali baš neki čudan i škotski, rekla bih, naglasak. Ako mi se nije učinilo... Bože, što li si oni umišljaju??! Nek se u Škotskoj drogišu...
O da, organiziran je i zvanični after kojeg sam, također, pohodila. Organiziran je u najvećoj rupetini koju možete posjetit u Rijeci, al' pošto sam jako dobre volje i ne želim nikom loše zdravlje i kratak život - neću ni spominjati ime tog mjesta. A šta ćeš kad mladi vole takva mjesta za izlaske, tu ni sanitarna inspekcija ne može niš'...
Zapravo...i nije bilo tako loše. Ne pokušavajte ovaj tekst shvatiti ozbiljno, a to pak nikako nemojte pokušavati kod kuće.
I još nešto...Oderat ću svakog (prigodno bi bilo spomenut - k'o janje) tko bude komentirao da sam ovako kritičarski raspoložena jerbo sam prestara za velika glazbena zbivanja elektronske glazbe (tzv. party).
Ovdje možete vidjet 'janjetunja' (nisam sigurna da je to 100% točan naziv za...)
A ovdje možete...da...
Hey, da mi se nitko ne uvrijedi: Super mi je bilo na Harterama! (samo mi je malo jezičina...ono...ma, shvatit ćete...)
Post je objavljen 12.06.2007. u 08:36 sati.