Marketing
...jer on zbilja postoji
U prošlom postu sam pisala o depri koja me prala, ajd srećom to je tajalo samo jedan dan i to zahvaljujuć jednoj zbilja krasnoj osobi. Dotakla sam dno dna i on me izvukao... ne znam kak, al na moje uplakano lice nabacio je smile. Takvog prijatelja morate imati... najveći problem je što sam ja sljepo vjerovala u onu ˝Vuk dlaku mijenja, ali nikad ćud˝, e pa ovaj put sam se grdo prevarila. Hm, to je duga priča, al kak imam vremena...
Moj zlatni anđelek je bio prije malo ˝drugačiji˝ i nismo si bili na ti..., rastali smo se tak da su sjekire padale (koma, 3. svjetski rat) i prošlo je par godina, mislim da četiri kad sam ja igrom slučaja opet stupila u kontakt s njim. Bila sam uvjerena da će bit po starom, ali ipak sam probala...i evo ga... Skužila sam, tj. saznala da je ˝malo zlo˝ postala prekrasna osoba koja ti je spremna pomoć kad god ti to zatreba. Tad sam shvatila da ljude mogu znat cijeli život, ali opet me nešto može iznenadit. Ovo je bilo stvarno predobro iznenađenje jer sam ja dobila više nego što sam davno prije izgubila... On me naučio da nikad ne treba odustat od prijateljstva, čak i ako je put posipan trnjem, na kraju te dočeka ruža...
( BAREM JE MENE DOČEKALA )
Dok se meni sreća smiješi (napokon), neki padaju u depru i zato pusa najvećem i najzgodnijem španeru (zna se na koga mislim)... Sve će bit ok, sve rane prije ili kasnije prestanu boljeti... tak će i tebe!
( A do toga dana svi ćemo bit uz tebe...)
NAKON KIŠE DOLAZI SUNCE (bit će bolje)
Post je objavljen 12.06.2007. u 00:48 sati.