Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/slobodan

Marketing

Puklo mu srce

U siječnju ove godine umrije deda, kojeg sam cijelog života znao kao dedu, i koji mi je bio zamjena za pravog djeda kojeg nikad nisam upoznao. Kažu, puklo mu srce. Toliko je bio jak čovjek, da je komotno mogao poživjeti još 20 godina. Kažu i da je umro sjedeći pred televizorom, te da je praktički sve do sprovoda iz njega krvarilo. Ne znam detalje, nažalost sve je to prošlo bez moga znanja.

Par dana nakon, umrije i baba. Njegova žena. Sad, je li joj došlo vrijeme ili je jednostavno pošla za njim, ne znam. Ali umriješe oboje. I nema ih više.

Evo, sad umrije i djevojka. Cijelo djetinjstvo sam se s njom igrao, nas 6 djece iz tri obitelji je bilo kao braća, Hrvati, Srbi, nismo to gledali. Uglavnom, leukemija je bila jača, čak ni ultraskupa operacija u Americi nije pomogla. I ode jedan mladi život. A otišla je zdrava, kaže vozač koji ju je vozio na aerodrom da je bila skroz ok, i da je poručila da joj srede potpise za ispit za kad se vrati. I eto, isti vozač je vraća doma, u kovčegu. Pretužno.

Šta čovjek može zaključiti iz svega ovoga?
Ne znam, znam samo da umiremo, da umiremo svi i to na najrazličitije načine, u najrazličitijim dobima i da to treba prihvatiti. Prihvatiti?!




Najteže je prihvatiti. Evo, i sad si u glavi ponavljam neke stvari, u neke stvari ne mogu povjerovati, neke nikad neću shvatiti, a najmanje od svega ću ih prihvatiti. Ne znam, možda je glupo na ovaj način trošit vrijeme, godine, jer one zaista idu. Nesmiljeno.

Možda treba prihvaćati stvari, prilagođavati se novim uvjetima, staro zaboravljati, ne sjećati se...
Možda...

Previše sam inertan. Previše toga stoji, previše cijenim prošlost, previše cijenim nešto što je stvarano kroz mnogo vremena, što nije preko noći nastalo... da, previše to cijenim. Eh, da je biti pametan. Nova prijateljstva volim, ali kad znam da je neki čovjek prije 4 godine za mene učinio nešto što mi je tad puno značilo, ili da je netko drugi prije 15 godina riskirao svoju glavu da zaštiti moju, ili da je jednostavno bio tu kad kad sam ga trebao... to cijenim. Tako je i sa ljubavi. Previše je cijenim.





Nema veze.
Moj me feeling nikada nije iznevjerio. Samo ga treba znati prepoznati. Nekad jednostavno znam kad će igrač promašiti penal, a nekad imam osjećaj da će netko zabit neki slobodnjak. Rijetko, skoro nikad me ne vara taj osjećaj.


Nažalost, feeling mi je na početku ove godine rekao "Bit će to loša godina". Samo jebiga, sve je to tako prokleto tužno.




U kožu medvjeda
krčkog medvjeda omotajte me,
u more kod Jabuke
bacite
i ne pitajte
koje zadnje riječi
su mi bile
i jesam li sretan umro




A eto, nije ovo više blog pun sunca i mora....


Post je objavljen 11.06.2007. u 16:48 sati.