Zar lažni bijahu zagrljaji tvoji
i cjelovi vreli
dok noću smo jedno bili?
Može li nestati prva noć
prvo blaženstvo
zaborava u pripadanju?
Davah ti usne, tijelo,
misli i srce svoje
davah ti dane u jutra,
a noći večerima.
Oh, kako dušu moju
osmijeh je grijao tvoj,
a sada inje i led srce mi lomi
jer ti odlaziš, odlaziš njoj.
Tužni slušam vrisak
polazećeg vlaka
u oku suzama brisan
u srcu bolom rezan.
Post je objavljen 17.02.2014. u 06:26 sati.