Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xavierlibertador

Marketing

Sumrak bogova - tročinka



Olimp





I.


Zabava jedva se zahuktala kad nestade svjetla.

Prestade veselo čavrljanje i smijeh,

utihnu šumno disanje incestuoznih kutaka i

gusta se crnina ispuni mukom.

*

Potrajalo je trenutak-dva što se činiše vječnost kad se začu pripito nabusit Marsov glas:

"Alo - upalite svjetlo!"

U blagom nektarskom komešanju dobaci netko: "Tko je najbliži prekidaču?"


Neptun, nadureno cijelu večer oslonjen o zid, odloži trozubac u mrak i napipa prekidač.


Ništa.


"Iskočio osigurač!" viknu.



Jupiter zagrmi iz tame: "Hefeste! Hefeste!"


Potraja trenutak-dva što se činiše vječnost kad se začu kovačev glas: "Tu sam!"


"Trk do razvodne kutije i zamijeni osigurač!"


Hefest aritmično otapka u podrum.

Incestuozni kutci oživješe mučnim stenjanjem, treperavi u mirisnoj tami.

*

Kako je, koju minutu kasnije, nadošlo svjetlo

Bogovi zapanjeno uvidješe punu zemlju križeva i razapetih obličja i

Mnoštvo kako im se klanja.

I u svim njihovim hramovima, ljudi bijahu besvjesni starih bogova.


"Prekasno Hefeste... Prekasno..." zaroni Jupiter glavom u dlanove i

Iščeznu.





II.


Junona je bježala od dosadnih Jupiterovih zabava otkako je odabrala ljubavnika među ljudima,

mirisno i ljepoguzo momče iz Ejfeza kraj Mirne

a po imenu Simpedoklo.

*

Vruće jedne večeri uvuče se Junona Simpedoklu u san kao i mnogo puta dotad

i lahorno mu šanu: "Simpedoklo, -

Voliš li me još?"


Simpedoklo je šutio, rumen od nevolje.

"Simpedoklo...?"

"Junono", izusti naposlijetku mladić,

"Jučer sam upoznao neke ljude.

Pokucaše mi na vrata, rekoše da je Bog samo jedan,

i ponudiše da prihvatim križ."

*
"Junono...Žao mi je...."



"Simpedoklo", zavrišti Junona, "Gade!"






III.


Baal je sjedio na obalama Kartage i očajavao.


"Nije pošteno. Nije pošteno!

Odgajali su me da budem bog,

Govorili da sam najveći,

Padali ničice, prinosili žrtve i krv volujsku, strahovali moga bijesa...

i onda odjednom... Odjednom..."

*

Baal šutne kamenčić pod sandalom.

*

"...Što da radim? Znam biti samo bog, i ništa više.

Nemam škole, nisam izučio zanat,

... Prijatelji me napustiše, a

Nisam se ... Nisam se ni ženio..."


Gvalja je Baalova bila prevelika da je guta.

*

Kartaška je večer odumirala u vrelom izdahu cedrovine i gnjilih morskih trava.

Uz zlatnouljavo more, žalom je išao dječak.

Primijetivši Baala, momčić zastade, i

oprezno mu priđe.


Baal primijeti na sebi sjenu i podigne glavu.

Dječak se smješkao.

Baal zatrepće, i razvuče obrasle usne u osmijeh.

...

"Tko si ti?" upita dječak, a



Baal briznu u gorak plač.



Post je objavljen 11.06.2007. u 00:23 sati.