Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sviranjegitare

Marketing

Sluh - dvije nove vježbe


Jednom je netko rekao: „Možemo svirati samo onoliko dobro koliko naše uho (dobro) može čuti“. S vremenom, nakon dosta početnih neuspjeha u nastojanjima da razvijem svoj sluh, uvidio sam da je ta tvrdnja potpuno točna. Bio sam uporan i redovito radio na tome pa rezultati nisu izostali. Ono što moram naglasiti je da se i svirka popravljala paralelno sa sluhom – razina sluha i razina sviranja uvijek su podjednaki (naravno, pod uvjetom da redovito radimo i na svirci). No, ipak napomena – visoka tehnička razina svirke (spretnost sa prstima-sposobnost brzog sviranja) nije nužno preduvjet dobrom sviranju. Upravo je visoka razina sluha ta koja čini bitnu razliku i omogućava nam da uvijek dobijemo onu toliko bitnu nijansu više. O tim presudnim nijansama u samom sviranju ćemo u nekom drugom postu.


U postu koji sam stavio 09.01. ove godine („Sluh – prvi korak“) objasnio sam kako početi s radom na poboljšanju sluha. Pretpostavljam da su oni koji su ga pročitali i radili tu osnovnu vježbu, do sada nju i pošteno utvrdili. Sigurno ste nakon što vam je krenulo isprobali i pjevanje i pogađanje drugih tonova, a ako ste uz to i pažljivo slušali pjesme koje inače slušate - morali ste primijetiti barem neku razliku u odnosu na ranije. Ako ste usput i pjevušili uz pjesme – još bolje, bilo da se radilo o melodiji vokala, gitare, bas gitare, klavijatura ili glavne teme (riffa) pjesme. Ako to niste činili – nema veze, dovoljno je i samo pažljivo slušati da bi se primijetili pomaci. Sada ste spremni za sljedeći korak.


Ovaj put pjevat ćete intervale. Počet ćemo s velikom tercom (objašnjenje intervala i njihovu detaljnu podjelu možete naći na forumu sviranjegitare).


Uzmite gitaru u ruke i odsvirajte veliku tercu – ton C na trećem polju pete žice i ton E na drugom polju četvrte žice. Gitaristice neka sviraju ton C na petom polju treće žice i ton E na petom polju druge žice. Tonove treba odsvirati istovremeno, neka zajedno zazvuče i titraju. Nećemo ih odmah pjevati, prvo ih opet samo slušamo. Štos je u tome da ih probamo uhom razdvojiti – zasebno čuti kako zvoni dublji ton (C). Nakon što smo ga uočili, točnije čuli – treba prestati svirati i nakon stanke od nekoliko sekundi otpjevati baš njega, a ne viši ton (E). U početku će najčešće biti slučaj da nam pažnju zaokupi viši ton i da otpjevamo njega. Kada se to desi treba još jednom dobro poslušati interval koji smo svirali i nakon kratke stanke pokušati ponovo. Ako smo ponovo otpjevali viši ton tada trebamo dobro poslušati tonove koji čine interval, jedan po jedan, zatim zajedno, pa napraviti pauzu i probati ponovo otpjevati dublji ton. To treba raditi svaki dan po petnaestak minuta sve dok bez problema uhom ne odvojimo (prepoznamo) dublji ton, pa ga zatim otpjevamo.


Nakon savladavanja tog intervala na spomenutom mjestu, taj isti treba pomicati po vratu gitare u oba smjera i ponavljati vježbu. Tek nakon što ne budemo imali problema s prepoznavanjem i pjevanjem dubljeg tona na različitim mjestima na gitari, bit ćemo spremni za druge intervale.


Logično je da vježbu radimo i pomoću ostalih intervala. Najteže ćemo uhom moći odvojiti i otpjevati dublji ton intervala male sekunde, jer je mala sekunda udaljena samo jedan polustepen od dubljeg (osnovnog) tona.


Još jedna dobra vježba za sluh je sviranje nekog akorda – npr. C dur, pa sviranja i pjevanja istovremeno tonova te ljestvice, pa na kraju opet odsviramo C dur akord. Tako naše uho pamti zvuk određenog tonaliteta (ljestvice) i akorda. To treba raditi i s ostalim akordima i ljestvicama. Kada odsviramo neki mol akord normalno je da ćemo nakon njega odsvirati i otpjevati molsku ljestvicu koja nosi ime tog akorda.


Ne moram posebno naglašavati koliko i zbog čega su ove dvije vježbe bitne. Ako ih budete radili sami ćete saznati...



Branimir


Post je objavljen 09.06.2007. u 23:01 sati.