Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/allusions

Marketing

Bzvz



opet.

došla su sjećanja... nepozvana. neželjena. i kao nepozvani i neželjeni gost ne žele otići.

bole izgubljeni dani, bačeni u vjetar; emocije potrošene na nekog tko nije toga bio vrijedan; dodiri i poljupci poklonjeni na prevaru, ukradeni... boli pola godine života, pola godine koju želim izbrisati, najsramotniji mjeseci mog života, mjeseci laži i obmane... boli naivnost... možda najviše boli naivnost...

boli blokada i strah i nepovjerenje koji su se stvorili zbog svega što se dogodilo... mrzim te mjesece, mrzim to izgubljeno vrijeme mog života, mrzim što smo se ikada sreli...

mrzim gorak okus u ustima, jedino što je ostalo nakon svega...

nikada neću prežaliti što sam ikada svojim usnama dotakla njegove... odvratne, lažljive usne...

možda najviše od svega boli moja naivnost...

sve što sam ikada htjela je da budem voljena... zašto me nije pustio da idem svojim putem onda kada je još bilo moguće da sve ne završi tako kako je završilo? postoji dan koji je bio prekretnica. točno znam koji je to dan. to je dan kada sam trebala otići... neprimjetno... doduše, nisam nikada trebala ni ući u išta, ali tada je još cijela priča mogla završiti skoro bezbolno. mislim da čak znam i datum. 13.01.2007. da, to je bila prekretnica.

ali on nije bio iskren... nikada mu ništa nisam značila i samo me je iskoristio da mu bude malo lakše u njegovoj usamljenosti, ali je to conveniently zaboravio spomenuti meni.

možda će jednom shvatiti koliko me je povrijedio i oštetio. možda.

ali ako je to cijena za pravu ljubav... neću žaliti...

možda se ovakve stvari moraju dogoditi kako bismo kasnije znali cijeniti ono što imamo...

da mi se nikada nije dogodio on ne bih imala s čim usporediti ovo sada i mislila bih da je normalno i samorazumljivo da je tako. kao što sam onda mislila da je ono normalno i da tako treba biti jer nisam imala iskustvo zdrave i normalne veze s kojom sam to mogla usporediti. da jesam, pobjegla bih jako brzo.

ovo što imam sada je zdrava i normalna veza - istina, malo intenzivna i nabijena emocijama smijeh zujo - ali jako definirana i postavljena na dobrim temeljima... možda ne bih znala cijeniti što imam da nisam prošla to što sam prošla?

ali kako da prebolim što sam ikada otvorila svoje srce nekome poput njega? no
kako da prebolim što sam bila tako naivna? headbang

mrzim što se sada, zbog toga svega, bojim skroz prepustiti...
i guess it takes time...

gnj... sad mi fali...

idem ga nazvat smijeh


Post je objavljen 09.06.2007. u 20:50 sati.