Želim uspjeti u životu. Želim. Samo to sanjam. Uspjeh. Jednom ću biti uspješna. Znam da hoću. Moram.
Kakva korist od našeg maštanja i silnog željenja nečega, ako uz sve to ne uključimo i neki rad pa da ostvarimo naš cilj.
Zar očekujemo da se sve ostvari samo od sebe, čim mi to izgovorimo. Da mi to samo silno želimo, a netko drugi radi na tom ostvarenju umjesto nas.
Takve nazivamo ljenčinama.
Naravno da ćemo uspjeti u ostvarenju cilja, budemo li s radosti radili sve što se nalazi na tom putu, ali naravno veliku ulogu imaju naše riječi i misli.
Ako nešto stvarno jako želimo i volimo, trudimo se i trudimo sve dok ne dobijemo željeni rezultat. U taj naš trud spada i naša duhovna snaga i rad.
A što ako nešto stvarno jako želimo i volimo, a jednostavno nitko ne shvaća te naše potrebe i nitko nam ne želi pomoći,…… i svi nas odvraćaju od tog cilja?
U takvim trenucima upravo ti ljudi, za koje smo oduvijek mislili da su uz nas, upravo ti ljudi koje smo smatrali prijateljima i veselili se njihovim uspjesima, upravo ti ljudi sad nas odbacuju od sebe.
Ne shvaćaju da smo i mi živa bića, da i mi imamo osjećaje i ne shvaćaju da svaka gruba riječ i nas boli.
Onaj tko to na sebi nije osjetio takvo zlostavljanje nikad neće shvatiti "riječi bole više od udarca". Masnice kad-tad prođu, ali glas onoga tko ti se ruga nikad ne zaboravljaš.
To je neugodna strana jake snage riječi.
Kad se nečega bojimo – naravno da će nam naše vedre misli i riječi osvijetliti situaciju i gledat ćemo na to s svjetlije strane.
Važno jer biti optimist, jer (barem ja) smatram da se tako ide lakše kroz život. Cesta života čini nam se divna i savršena, i kad se uspinjemo i kad padamo.
Ako nešto pretpostavljamo, i nismo 100% sigurni kako će izgledati konačan ishod situacije, malo je vjerojatno da će se dogoditi suprotno od onoga što smo govorili.
Točnije – vjerojatnost za ostvarenje naših riječi o ishodu situacije je golema.
Na primjer :
Slijedeći vikend idete na more sa obitelji – ne znate prognozu unaprijed.
A cijeli tjedan govorite kako ste uvjereni da će pasti kiša i poremetiti vam planove. I sve to bez gledanja prognoze (iako male su šanse za kišu na Jadranu). Kada dođe vikend budite sigurni da će pasti kiša i reći vam: eto, bila si u pravu, toliko si me spominjala i sad padam.
Dakle – počnite vjerovati u snagu svojih riječi. Naš život je iskan našim mislima, našim riječima i naposljetku upravo mi odlučujemo o svojoj budućnosti.
Naš život nije ništa dugo no skupina prijelaznih trenutaka, a kako će ti trenuci izgledati, ovisi o nama samima.
Post je objavljen 09.06.2007. u 19:49 sati.