Marketing
Po prvi put-ozbiljna tema
Hehe,sutra je subota...Hehe...
Moj Mario je šal na put sa Crvenim križem...Mogla san i ja poć,ali... Ma ne,ne... Ja lipo sutra gren va Vox i uništit ću se... Ma neću,ne,nisan ja neka pijanica ko Tajana,haha...Zeeeeeeezan se... Ma neću,ne... Nadan se da će bit puno ljudi,da nećemo Viki i ja opet sedit ko tuke i NADAT se da će doć ljudi,haha...Bit će bolje...
Danas bi mogla malo pričat o nekoj ozbiljnoj temi...
Npr.RAT...Ozbiljna tema o kojoj se nikad ne priča dovoljno...
Znamo svi da se uvijek govori da se nasiljem niš ne rješava,ali moramo priznat da je to stvarno istina...Je,tijekom prošlosti su se nasiljem rješili problemi oko teritorija,ali jeli komad zemlje vrijedan sve te ljudske žrtve i patnje koja je ostavila trajni ožiljak u sjećanjima ljudi i rane koje stvarno nikad neće zacjelit???Trag je ostavljen i na mnogim budućim generacijama i to se jasno vidi na uništenim područjima ko ča su gradovi Hirošima i Nagasaki i gradovi koji su podvrgnuti sličnim ratnim užasima... Tamošnje stanovništvo živi pod vječnom nesretnom sudbinom koju su nepromišljeni ljudi odredili učinivši glupost...
Mislim, kadi je pamet i razumnost ljudima koji djele čovječanstvo na one vrjednije i one manje vrijedne??? Svi smo ljudi,bića s osjećajima i tu ne vrijedi nikakva teorija o razvrstavanju ljudi u društvene staleže po materijalnim dobrima... Stoga,niki bogataš ili važna politička faca nema pravo donosit odluke kojima se uništavaju životi tisuća ljudi...
Suze se nikad ne zaboravljaju i ljudi čiji je život zauvijek zapečaćen ratnim vremenom nikad neće zaboraviti strah i patnju na licima svojih najdražih... Koliko je ljudi u ratu izgubilo sve ča su imali??? Koliko ih je izgubilo cijelu obitelj i sve lijepe stvari koje su mogli doživjet u budućnosti??? Ja zahvaljujen Bogu ča živim na mirnom području i stvarno žalim one koji i danas bez stanke moraju brinuti o svom životu i sigurnosti...Kad malo razmisliš,kakve su to naše brige u usporedbi s njihovima??? Dok su naše najveće brige oko toga ča ćemo obuć subotu grad,kako se moremo uspoređivat s onima čija je briga da im netko oduzme život čim naprave neki krivi pokret??? Kad nam se nešto u životu učini teškim,sjetimo se ljudi koji nemaju krov nad glavom i svoje zdravlje kao najveće blago...Sjetimo se onih koji nemaju jela ni nikakvih životnih uvjeta...Sjetimo se onih prema kojima je život bil okrutan... I sve će nam se učinit lakšim... Ja ne govorim da trebamo o tome misliti stalno... Svatko ima svojih problema,a nijedan problem nije mala stvar... Bar se ponekad sjetimo i pomolimo za one koji pate... Vjernici i nevjernici,svi se trebamo sjetiti naših prijatelja koji nisu tako daleko,a ipak se njihov život uveliko razlikuje od našeg...
Iako bi o ovoj temi mogla još danima,i ovo stvarno ni niš prema svemu ča bi se moglo reć,završavan ovaj post i zahvaljujen Kisici koja me natjerala da razmislim o ovome...
Možda sad zvuči malo patetično i uncool,ali jednom u životu postaneš sretan kad vidiš kako je zapravo tvoj život dobar... Ja stvarno iman sve,ne žalin se... Iman obitelj koja je sa svim svojim manama i vrlinama savršena i koja me voli,imam prijatelje-one za koje znam da me vole i da brinu za mene,imam prekrasnog dečka...Doduše,nismo dugo skupa,ali on je moje blago... 
POZZ: 
Karmici-Mojoj frendici koju znam od prije vrtića i koja me uvik u svemu podrži,znam da me voli i ja nju također,velika mi je podrška u svemu i sama njezina prisutnost olakšava mi život
Mirnici-Maloj ludici koja mi tjera osmijeh na lice i s kojom provodim jako puno vremena i za koju sam jako emocionalno vezana
Veke-curi s kojom također provodin puno vremena,jako je draga i zabavna,ali i oštra kad to treba-PRAVA LAVICA!
Urici- otkačenoj kamporki s kojom nikad nije dosadno, uvijek ima nešto novo kod nje i totalna je flegma u vezi svega!!! Prava frendica i kad jednom stekneš povjerenje u nju i ona u tebe,nikad te neće povrijedit
Ančici-mojoj rođici ka je velika maza i jako škakljiva! Nikad me ni povrijedila,a kako je jako dobra osoba sumnjan da ikad i oće
Sari L.-u Rijeci je u školi,ali nikad se međusobno ne zaboravljamo,uvik je se rado sjetin i oden na pićence s njon... otkačena je i totalna luđakuša...
Luciji K.-iako smo u osnovnoj bile jako bliske,otkad je u Ri u školi,jako smo se udaljile... Ta udaljenost nas je promjenila,ali ju unatoč tome još uvijek volin i poštujen ko jednu od najdražih osoba koju poznan
mom epicentru-dečku zbog kog san trenutno jako sretna, vrijeme provedeno s njim je nešto jako dragocjeno i jednom rječju-SAVRŠEN JE
-Đuri- njega ne poznan tako dugo,ali jako drag frend ki mi pomaže u onim malo težim situacijama i kome volim davat jako glupe savjete,hehe...I jako ga volin zezat!!!! Ma Đurek je najzakoon kicar na svitu!!! hehe
Ok,ovo će zauzet celi moj blog,pa je stvaaaaaaaarno vrime da stanan...
LOVE YA ALL
Matušanka
Post je objavljen 08.06.2007. u 20:37 sati.