Ovih dana razmišljam o tome koliko je svatko od nas vrijedan, da li se može doći i reći da je osoba A vrijednija od osobe B.
I došao sam do sljedećeg zaključka: postoji relativna vrijednost i apsolutna vrijednost.
Relativna vrijednost je npr. vrijednost koju neka firma ima od svojeg zaposlenika. Tu možemo reći da radnik A je vrijedniji firmi od radnika B jer ima više vještina, bolje sposobnosti, bolji je kao osoba i sl. Ako član neke zajednice doprinosi više od nekog drugog člana, tada je on vrijedniji toj zajednici.
Apsolutna vrijednost je po meni kako nas Bog vidi.
Moje duboko uvjerenje je da je apsolutna vrijednost za sve ljude ista, tj. da ih Bog (što god Bog bio) vidi kao jednako vrijedne. I sasvim je nebitno gdje smo na duhovnom razvoju, da li smo ateisti, kršćani, budisti ili satanisti.
U zadnje vrijeme meni je spontano došlo da sam i ja druge ljude počeo prvenstveno promatrati kroz perspektivu apsolutne vrijednosti, a ne relativne. Zahvalan sam na tom blagoslovu.
Konkretno, to u mom svakodnevnom životu znači sljedeće:
- koji god rezultat postignem u životu, pa makar on bio i daleko natprosječan nisam ništa vrijedniji od bilo koga tko nema takve rezultate: ponekad mi kroz glavu prođu filmovi mogućih postignuća koje ću ostvariti u ovom životu: biti pisac, učitelj, financijski uspješan, osoba koja je ostvarila svoju životnu misiju i kada promatram te filmove, osjetim jednu smirenost koja mi govori "Pa što ako i bude? Nisi ništa vrijedniji ako to ostvariš..." Jednostavno, ako je to dio mojeg puta bit će, i to prihvaćam, ali to nema nikakve veze sa time da li sam ja poseban ili ne.
- koliko god duhovno napredovao, imao zdravi pogled na život, imao iskustva unutarnjeg kontakta sa Bogom - to me ne čini ništa vrijednijim od nekog ateista
Kada iz te perspektive gledamo ljude, ego je puno manji jer on živi od tog osjećaja ponosa da imamo nešto što drugi nemaju, da smo nešto što drugi nisu i sl. Ne znam koliko vam je lako promatrati ljude iz perspektive apsolutne vrijednosti, sada, no ako uspijete biti ćete mirniji sami sa sobom.
Relativna vrijednost ima isto svoju primjenu, ako bi bio vlasnik firme radije bi uzeo radnika veće relativne vrijednosti. No to ne znači da ću njega smatrati vrijednijim kao čovjeka od nekog male relativne vrijednosti.
Znači, kontekst je taj koji određuje iz koje vrste vrijednosti ćemo promatrati nekoga.
Eto, to su neke moje misli koje trenutno imam o ovoj temi...
Post je objavljen 08.06.2007. u 08:45 sati.