Marketing
I'm trying to get some explanation now.. Never needed you so bad..
Zamagljeno nebo
Tvoj pogled zastiru katkad magle prave.
Tvoje čudne oči, zelene il plave,
Pune i nježnosti i snova i bijesa
Ogledaju mir i bljedilo nebesa.
Ti si kao dani oblačni i mlačni,
Zbog kojih svi tužni postaju i plačni,
Kad od neke boli, tako nepoznate,
Kraj usnulog duha budni živci pate.
Katkada si nalik na lijepa obzorja
Što s jeseni gore suncem praskozorja.
- kako samo svijetli nad krajolicima
Kraj mokar u sjaju neba s oblacima!
O opasna ženo! Klime zavodljive!
Hoće li mi biti još neodoljive
I vaše zime i hoću l ikad moći
Da nađem užitak u ledu i noći?!
Charles Baudelaire
...... Uzela sam tu knjigu u ruke prije par dana.. Ova pjesma mi se svidjela čim sam pročitala prvu strofu.. Pročitala sam i drugu i treću i četvrtu. Pročitala sam pjesmu opet.. i opet.. Onda sam ju pročitala prijateljima... Pjesma mi se jednostavno urezala.. u srce... u dušu... navela me na razmišljanje... do te mjere da sam jedino o tom razmišljala, morala sam proučiti i izanalizirati svaki stih... Što je pisac želio reći.. he he.. I čudno, ali našla sam sebe u njoj.. Zapravo sebe u ulozi autora pjesme.. sebe kako pišem o njemu.. istina je zapravo da on nema plave ni zelene oči, ali nema veze.. Druga strofa --> to sam naprosto ja.. od početka do kraja.. mislim nema se šta objašnjavati... ja... treća i četvrta više manje..
Skužila sam da mi se sviđa poezija... sviđaju mi se takve pjesme u kojima se mogu pronaći..poistovjetiti s njima.. I sviđaju mi se one iz koji mogu nešto naučiti.. na način da počnem drugačije razmišljati o nekim stvarima... Dakako i sama pišem pjesme.. Ipak, to je samo kada sam povrijeđena i žalosna.. tako da ne mogu baš reći da uvijek imam inspiraciju.. ali koristim svaku priliku da napišem pjesmu.. A nisu ni tako loše.. Uglavnom to je sve, htjela sam samo s vama podjelit ovu lijepu pjesmicu 
Post je objavljen 07.06.2007. u 19:56 sati.