Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/divojarac

Marketing

Veliko Brdo-Rat


Okupljanje na Kačićevom trgu.

Nakon klasičnog subotnjeg predavanja jutro poslije, točnije, u nedjelju 12.11.2006 oko 9 sati nalazimo se na Kačićevom Trgu stromom gradskom trgu koji je ime dobio u čast pjesnika Andrije Kačića Miošića, na trgu se uzdiže i njegov spomenik (1889., rad Ivana Rendića) i crkva sv. Marka iz 17. st., u kojoj se čuvaju vrijedne kiparske i slikarske umjetnine te djela primijenjene umjetnosti. Najljepši oltar u crkvi djelo je mletačkog kipara Petra Onigha. Ispred crkve je barokna česma iz 18. st. Sa trga krećemo kombijem u Veliko Brdo, koje je uz Puhariće, Makar i Kotišnu atraktivno izletište po svome prirodnom bogatstvu, fortifikacijskom, sakralnom i ruralnom graditeljstvu te zadržanim tradicijskim načinom života čije staze vode ispod samih planinskih okomica, kroz maslinike i borovu šumu, a cijelim putem s pogledom na prekrasnu obalu Makarske rivijere i obližnji arhipelag srednjodalmatinskih otoka. Pri dolasku u Veliko Brdo počinjemo pješačiti. Nakon izuzetno laganog hodanja koje je bilo uzrokovano malom naoblakom koja je zavladala pri dolasku u Veliko Brdo. Bio je to drugi po redu od izleta naše Planinarske Škole Iako još nije bilo naznaka kiše sve smo se više pribojvali da se ne dogodi nagli kraj ovog malog izleta. Dolazimo do odvojka za Krušku (Vošac, Makar, Kotišina) taj odvojak je lijepa livada, a i pogodno mjesto za dignuti šator, tu stajemo i pokušavamo brzo nešto prigristi kako bi što prije mogli nastaviti s hodom.


Na odvojku za "Krušku".

Nažalost, dogodilo se nešto što nije bilo predviđeno i što je izmamilo tužan izraz lica svakom polazniku ture, uhvatila nas je kiša koja je nedugo zatim bila popraćena i grmljavinom što nas je iznenadilo s obzirom na lijepo vrijeme pri polasku. U pokušaju bijega od kiše vraćamo se u Veliko Brdo raznoraznim stranputicama po klizavome kamenju. Vrijedi spomenuti i lijepo izrađene kamene skaline koje su zidane dobro obrađenim i teškim kamenom, gradnja tih skalina zasigurno nije bio lak posao, a mislim da su služile kako bi se lakše došlo do Dusine ledenice blizu Lokve, u staro doba prije otprilike 90 godina težaci su sa magarcima išli na Biokovo te se sami i bez ikakvoga osiguranja, samo sa drvenim skalama spuštali u razne jame po led. Led su, zatim, stavljali na magarce te ga na taj način dovezli na obalu i prodali te blokove leda za malu svotu novca gradskim ribarima koji su led iskorištavali kako bi im riba ostala svježa dugo vremena. Nakon kratkog uvida u povijest mještana ovog grada, nastavljamo. Vidjeli smo i mali kip gospe koji je netko postavio vjerojatno kako bi Gospa štitila sve planinare koji se kreću po Biokovu. Pri silasku u Veliko Brdo dočekao nas je kombi kojim se vraćamo kući. Ovo je bio najkraći i najmanje zahtjevan izlet koji je održan u sklopu naše Planinarske škole. Inače, post o 30 godišnjici SOB-a bi trebao biti napisan u sljedeću subotu, a o sutrašnjem vremenu ovisi o održavanjau te svečanosti, a stvarno bi bila šteta da jedno takvo događanje snađe ista sudbina koja je snašla nas na ovom izletu.

Uspješno okončana potraga kod Metkovića

Slika preuzeta sa gss.hr
Područje traganja.

Dana 29. svibnja 2007, u 09 sati pronađena je starija ženska osoba za kojom se tragalo još od 27. svibnja. Osoba je nestala u jutro 27. svibnja u općini Zažablje, okolica Metkovića. HGSS je obaviješten istog dana u popodnevnim satima. S obzirom na dob, teren i vremenske prilike, potraga je bila urgentna pa je odmah, po noći, započeto pretraživanje terena. Pretraživanje je trajalo i cijeli slijedeći dan, da bi 29. svibnja osoba pronađena nekoliko kilometara dalje od mjesta gdje je zadnji put viđena. Nestala starica pronađena je živa, ali pothlađena i dehidrirana pa je upućena u bolnicu. U potrazi su osim 20-tak pripadnika HGSS-a sudjelovali pripadnici interventne policije, pripadnici Državne interventne postrojbe vatrogasaca te vatrogasci iz Metkovića. U potrazi su sudjelovala i tri psa HGSS-a, a područje jezera Kuti pretraživano je i iz čamaca. Zbog lošeg vremena (kiša s grmljavinom, niska naoblaka) potraga iz zraka nije bila moguća pa je helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva iskorišten samo za prebacivanje spašavatelja. Potragu je, osim česte kiše, otežavao i iznimno težak teren; močvara koja odmah prelazi u strmi krš prekriven gustom i teško prohodnom makijom. Ovo je prva akcija u kojoj je korišteno nedavno nabavljano i opremljeno zapovjedno vozilo HGSS-a. Vozilo je opremljeno računalima, printerima i ostalom računalnom i komunikacijskom opremom te je s nizom baterija i agregatom potpuno autonomno. Tako je, unatoč kiši i lošem vremenu, bilo moguće kvalitetno organizirati, planirati i pratiti potragu i to uz podršku kartografije i GPS-ova.
Slike i sadržaj o potrazi preuzeti su gss.hr.

Slike preuzete sa gss.hr
Gusta makija u kršu.

Pozdrav!



Post je objavljen 08.06.2007. u 22:27 sati.