Pregled posta

Gradac-Sv. Ilija (773 m)-Biokovo

Pošto je ljeto počelo, neće uopće biti izleta u organizaciji HPD-a Biokovo, zato ćemo opisivati naše izlete koji su se održavali rano, ove godine, a nisam ih objavio radi, tada, aktualnih planinarskih događanja. U ovom postu ću pisati o tradicionlnom Novogodišnjem izletu koji se održava svake godine u organizaciji našeg HPD-a. Ovaj izlet je održan relativno kasno s obzirom da su prije takvi izleti bili organizirani u 12 mjesecu, ali zbog izleta planinarske škole u Vranjaču termin je malo pomaknut.
Dana 7.01.2007 održan je tradicionalni Novoodišnji uspon HPD Biokova, ovaj put na Svetog Iliju poviše Gradca tome usponu prisustovalo je preko 60 planinara koji su se, toga dana, popeli na 773m n/v. Najstariji planinar bio je Ivo Puharić - Cikin priznati makarski planinar i maslinar kojemu je bila 81 godina. S obzirom na početak godine ovaj izlet je bio izrazito masovan jer nije se lako po toj temperaturi izvući iz toplog kreveta te onda ići u Gradac kako bi se popeli na Svetog Iliju. Koliko znam na Biokovu postoje čak dva vrha koja su dobila ime po omiljenom hrvatskom svecu - Sv.Ilija iz današnjeg posta (773m n/v) i još jedan Sv. Ilija koji je puno veći (1642m n/v) nalazi se poviše Baške Vode, a do njega će vam trebati minimalno 4.30 sati hoda jer je izrazito teško pristupan. Inače, crkva sv. Ilije nalazi se prijevoju Staza (897 m/nv) neposredno uz cestu, koja je svojedobno preko Saranča spajala Makarsku sa Vrgorcem (tzv. Rodićeva cesta). Crkva je izgrađena na ilirskoj gomili, a posvećena je Sv. Iliji, zaštitniku od gromova, čiji se blagdan slavi 20. srpnja. Crkva je sa zidovima od domaćeg klesanog kamena i kamenim svodom (čemerom). Sagrađena je zasigurno poslije Karlovačkog mira (1699 g.) kada se Makarsko primorje i Zagora konačno oslobodila od Turaka i kada je bilo moguće bez opasnosti rušenja graditi crkve.


Na krave smo nabasali pred kraj puta, a bile su blizu svome pojilištu.

Nakon kratkog uvida u povijest Hrvata na tom području nastavljamo sa postom. Po običaju nalazimo se na "Velikome Mulu" u Makarkoj luci gdje se vrše zadnje pripreme za izlet, a Tonči Lalić pomno zapisuje tko će što prezalogajiti na organiziranom ručku koji je trebao slijediti pri povratku sa Svetog Ilije u jednom od restorana u Gradcu. Iz Makarske polazimo autobusom te krećemo prema najjužnijem vrhu Biokova. Uspon počinje iz mjesta Gradac koje je najjužnije turističko naselje na Makarskoj rivijeri udaljeno od Makarske 40-tak kilometara, smješteno na pola puta između Splita i Dubrovnika. Dan je bio prekrasan kao i većina izleta u organizaciji našeg HPD-a Biokovo jer se za ovakve izlete vremenske prilike znaju već tjedan dana prije. Nakon vožnje autobusom u trajanju od 45 min iskrcavamo se na magistrali i krećemo sa usponom. Vrijedi napomenuti da se, akose ide autom, može doći do groblja koj se nalazi iznad mjesta, iako bi to bio pravi pakao za automobil zbog izuzetn strme ceste. Sa magistrale dolazimo do zaseoka Miljačići. Put je bio ugodan za oči, a vidjeli smo i odron kamenja koji je od nas bio udaljen, otprilike, 20 metara. Staza je bila dosta lijepa i prohodna.



Uz neizostavnu šalu i zajebanciju, koju je uglavnom poticao stari makarski planinar Ivo Puharić, staza postaje sve lakša za penjanje. Dobar dio staze vodio je kroz borovu šumu, koja nam je pružala ugodan hlad. Vjetar smo osjetili tek dolaskom na vršni greben pa je tu bilo vrijeme za dodatnim rukavima. Od vršnog grebena pa do samog vrha nam je trebalo cca 45 minuta hoda preko slabo uređene, ali ipak markirane staze. S obzirom na svoju nadmorsku visinu Sveti Ilija ne obećava baš previše. Međutim, vidici koji se pružaju s toga vrha su zaista impresivni te se definitivno mogu mjeriti sa svakim vrhom na ovim područjima. Zahvaljujući svome položaju na kraju masiva Biokova sa toga vrha se pruža pogled na dolinu Neretve, Baćinska jezera, poluotok Pelješac, Blidine te mnoge jadranske otoke. Na vrhu se nalazi nekoliko bunkera s kojih su Nijemci na vidiku imali širu okolicu, na vrhu se nalazi i žičara koja je omogućavala dovod streljiva. Metalni žig je na vrh postavljen tek 24. lipnja 2007. godine. Nakon uživanja u spomenutom pogledu te laganog marendavanja započinjemo povratak u Gradac. U jednom restoranu na obali je bio oganiziran ručak te malo kasnije dodjela diploma za opću planinarsku školu koju je većina polaznika uspješno završila. Ako želite pogledati kako je protekao novogodišnji uspon iz 2003 godine kada se novogodišnji izlet zbio na planini Runjici u dolini Neretve kliknite ovdje

Evo još par slika pogleda sa vrha:


Pogled prema zapadnoj strani Biokova.


U daljini su se vrlo dobro vidjele Blidine pokrivene snijegom.


Sa toga vrha se vide Ploče, Baćinska jezera i Dolina Neretve.

Velobrđani na Lokvi

Kao što postoji tradicionalni svibanjski uspon na Vošac tako postoji i tradicionalni srpanjski uspon na Lokvu koji je održan evo već treću godinu zaredom. Inače na taj izlet kreću stanovnici makrskog kvarta Veliko Brdo, a održava se u planinarskoj kući "Slobodan Ravlić" na Lokvi. Neki od dvadesetak ljudi su krenuli rano ujutro iz Baškovića te preko iznimno strmih i nezgodnih "Skalina" i "Borovca" došli do Lokve. Druga ekipa je imala za zadatak iz Velikog Brda preko Stupice, Velikog i Malog pasa na Alinu rapu, priko Solila i sve do Lokve očistiti put koliko se dalo. Jedan dio ekipe zbog težine ruksaka u kojima je bilo dosta mesa za gradele i gulaš te bijelog i crnog vina, morao je autima do Vošca, a onda odatle na noge do Lokve. Povod ovog uspona je bio evocirati uspomene na naše stare koji su početkom ljeta sa stokom selili na Biokovo u potrazi za travom zbog koje su se nerijetko vodili i ratovi sa stanovnicima s druge strane Biokova. Ledari su se spuštali u Dusinu Ledenicu koja se nalazi dvadesetak metara hoda od Lokve na dubinu od četrdeset metara pomoću skala koje su bile napravljene od bukve. Na ulazu u jamu bilo je vreteno pomoću kojega su odsječeni led izvlačili vani a zatim ga stavljali u vreće i oblagali šušnjem. Odmah ga je trebalo odnijeti nazad u Makarsku u neku od gostionica ili mesnica što bi trajalo otprilike tri-četiri sata. Glavno prijevozno sredstvo je bila mazga, a nerijetka je pojava bila da su ljudi led nosili na kostima jer nije svatko imao mazgu. Kada su se mazge spuštale niz "Skaline" bilo im je potrebno vezati rubac oko očiju kako ne bi vidjele okolinu te se prestrašile. Pri dolasku u Makarsku sa ledom pravila se kratka stanka pa onda nazad na Biokovo po novu turu. Krajem sezone trebalo je pripremiti drva za zimu, i to se pilalo na Biokovu zatim nosilo na rub planine, a onda sa ruba bacalo prema selu i dalje kotrljalo i nosilo do kuće. Uz sve te nedaće tadašnji stanovnici Biokova živijeli su skladu i veselju. Slika, nažalost, nemam.

Izašla knjiga "Biokovo"

Izašla je knjiga fotografija "Biokovo-najljepše fotografije" autora Krešimira Žanetića koja sadrži više od 100 najljepših fotografija Biokova na 96 stranica. Knjiga nije samo pregled flore i faune planine već autorov osobni i subjektivan doživljaj lutanja planinom. Fotografije su snimane proteklih 6 godina u približno 200 dana snimanja. Stvarna vrijednost ove knjige je ta što su sve fotografije snimljene bez ikakvog utjecaja na okolinu, a sve životinje bile su u svom prirodnom okolišu, i nisu bile zatočene ili privlačene da bi ih autor snimio. Sve što je korišteno za snimanje je veliko strpljenje, nešto fotografskog znanja i solidna oprema. Tema ove knjige fotografija su uglavnom bile živtoinje u prirodnom okruženju, znači, borbe odraslih muflona za vrijeme parenja, neobuzdana igra divokoze na ljetnim pašnjacima ili let surog orla, dok u sumrak krstari liticama.

Jedna autorova misao:

"Ako sam vas, koji niste još bili na Biokovu, ovom knjigom uspio barem malo zainteresirati da upoznate ovu nepredvidivu planinu koja je nepresšno vrelo čarobnih slika, ili sam pak uhvatio trenutak kakvog se sjećate od ranijih posjeta ovom masivu, smatrat ću da je moja namjera uspjela."

Evo autorove službene stranice na kojoj se nalaze slike koje su našle svoje mjesto u knjizi, a i neke koje nisu objavljene.

Nekoliko naših slika

Pošto imam dosta lijepih, a neobjavljenih slika na računalu mislio sam da bi bilo dobro ove malo ljepše pomalo objavljivati na blogu, zanima me vaše mišljenje: Je li dobra ideja da, barem po ovim slikama, Nino i ja objavimo sličnu knjigu
Doda sam mali okvir jer mi slika nekako izgleda ljepše, a i da je netko ne bi ukrao, što je mala vjerojatnost.


Speleološka oprema



Pozdrav!



Post je objavljen 10.07.2007. u 22:00 sati.