Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/corinthian

Marketing

Sastanak u planinskoj kuci

Spustila je njezno prst na sleden prozor i ostavila nepravilan trag na geometrijskim oblicima oslikanih prirodom . Pomislila je kako i voda ima smisla za estetiku i umjetnost, okrenula se i vratila u dnevni boravak. Iscekivala je goste. Nekoliko mjeseci prije, odaslala je pozivnice izabranoj grupi ljudi koji se medusobno ne poznaju a ona misli da ce jedni drugima biti potrebni, te da je vrijeme da se sretnu.
Soba je bila prostrana , s nekoliko teskih hrastovih stolova grubo tesanih i ulastenih voskom iz obliznje crkve. Vjerovala je u dobru volju zivih koji su palili svijece mrtvima. Lastenje stola bio je svojevrstan ritual koji je ponavljala nedjeljom. Na sredini sobe gorila je vatra . Sama soba bila je dio planinske kuce negdje na obroncima talijanskih Alpa.
Razlog sazivanja ovih ljudi nije znala ali ga je duboko osjecala. Svi odreda bili su doktori znanosti iz razlicitih oblasti. Negdje duboko u sebi vjerovala je da su vidici siri no sto ih mi ljudi , sami vidimo. Bilo je potrebno samo malo izmaknuti se, udruziti i vidjelo bi se bolje a samim time moglo bi se i utjecati na razvoj , zamjeniti neke puteve i staze i time pripomoci nastavku vrste. Svijet je zapao u bezizlazje. Velike umove egzaktnih znanosti vidjela je kako nespretno pokusavaju izaci iz salice za kavu. Vrtili su se u materjalnim svijetovima ne shvacajuci da samo malo ispred stoji ideja koja bijase uzrokom materjalnog. Svjet je bio okrenut predmetima a predmeti ljudima. Sve se vrtjelo oko imati i nemati predmete dok je duhovni zivot bio zapostavljen vjerovatno nehtijuci vec jednostavno ne znajuci da je ideja oduvijek predhodila djelu. Negdje paralelno postojao je svijet koji je zamjenio materju idejom i kao takav mogao je vidjeti vise i bolje jer je po svojoj prirodi uzroka i posljedice bio ispred. Mislju i djelom, vrijedno vjerujuci, dugo je spremala ovu veceru za 7 uzvanika. Mislila je da je broj sedam najprikladniji pocetku.
Odlucila je ne govoriti tu vecer , presutjeti pozdavne rijeci. Jednostavno, ispisala je na ploci sedam zadataka za sedam noci.
Prvi bijase: Bezpogovorna vjera u Boga ili njegova sina
Drugi: Kritika materjalisticke dijalektike
Treca: Legende o drvecu, prica o tresnji
Cetvrta: Genetski kod
Peta: Moguca evolucija
Sesto: Vrijeme i Prostor kao alati
Sedmo : Snaga zelje i ideje
Poceli su dolaziti jedno po jedno ,prvo vrsna i raskosna geneticarka sa svojim muzem, zatim profesor etnologije , pa kvantni fizicar sa zarucnicom, ude i cudak duge prljave kose u jos duzem kaputu sa dvije pratilje ne starije od 25, za njim pjesnik pa nesto kasnije jos dvoje zanimljivih ljudi.
Sjeli su za teske stolove i gledali se kratko vrijeme uz tihe i mirne rijeci pjesnika...

Post je objavljen 07.06.2007. u 10:32 sati.