Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blogamimoga

Marketing

Hibernacija

Lutam po drugim blogovima u nadi da cu otkrit neki novi post. I nista. Svi smo u nekom stanju hibernacije. Kupili su blog.hr o čemu smo Vice i ja danas diskutirali. To će ipak promijeniti neke stvari. Svejedno smo usporili ritam što se blogova tiče. Izvukli smo se iz zime i više se družimo na zraku nego na netu. Koristimo u stvari ovo doba godine kad je već dovoljno toplo da svaki trenutak provedemo vani, dok još nema ljetne gužve. Kad krene "slavni" makaraski masovni turizam, imam osjećaj da se počnem gušit. Neki dan u "Romani", kao nekom fensi gradskom kafiću u koji rijetko zalazim, dođem na poziv kolega. Za stolom do nas grupa nekih stranaca. Nisam mogla čuti kojim jezikom govore. Prilično sam se naložila na tipa koji sjedi gol do pojasa. U stvari ne toliko na njega koliko na one koji su ga dužni upozorit da i mi ovde imamo koliko-toliko kulture i da ne moramo trpit takvo ponašanje. Ono, baš ti se fino gadi kako se on preznojava i s njega se cijedi. U nas je, međutim, sve - ne'š ti. I je li netko propisao bonton za turiste? Da im se ostavi, kao btw, kraj uzglavlja u sobama. "Najdraža" mi je teorija "za svoje pare mogu šta hoću". A mi opet znamo bit toliki čobani da to i prihvaćamo. A onda sam se oladila. Ionako intenzivno razmišljam o promjeni životne sredine.

Image Hosted by ImageShack.us
(Makarski turist)

Ne znam čemu se zapravo i čudim. Ima i u Makarskoj onih kojima je tuširanje pomalo strana riječ. Uredno se nariketaju, odu na frizuru, napirlitaju se... a smrde. I odjeću promijene svako 10-15 i više dana. Valjda to ima veze i s mentalnom higijenom. Izgledaju baš ko i ovaj već pomalo truli grad koji je samo šminka bez sadržaja. Ali malo tu monotoniju razbija Makarski Jadran kad se vraća s đita i s njega trešti "Life is life" dok ga privezuju u luci (ova cila rečenica bi tribala bit pod navodnicima). Postalo mi je izrazito dosadno u ovom gradu. Sve češće rečem direktno ono što mi ide na jetru. Pa kome krivo, kome pravo. Baš me briga. A najdraži su mi oni koji me poslije onako tupavo gledaju ko da sam zombi. Pa možda na neki način i jesam. U poplavi ovih turbo emotivnih i patetičnih beskičmenjaka. Fuj.

Ima još onih koji se pokušavaju izboriti za neke događaje. Plakat kaže sve.

Image Hosted by ImageShack.us

Lito će valjda donit novi materijal za inspiraciju.


Post je objavljen 06.06.2007. u 00:27 sati.