Pregled posta

“RASTALI SU SE PRIJATELJI, SUZA JE SUZI DRUG. BEZ RIJEČI SU STAJALI ZAGRLJENI, PRED NJIMA PUT JE DUG....”

Evo me ljudi... Vidim da me molite da pišem post, pa eto, konačno se odlučih. Završilo je jedno razdoblje u mom životu. Predivno razdoblje. Vjerujem da ću ove provedene dane pamtiti za uvijek i da znam da će mi ostati u lijepom sjećanju.
Žao mi je što je gotova srednja škola, ne mogu reći da nije, ali opet drago mi je što sam je završila i što određene ljude više neću morati gledati i trpiti (Kulašica i ljudi tipa nje). Ali opet određene osobe će mi jako faliti. Falit će mi ŠOKARA (da ne povjerujete), pa to je učionica gdje se najlakše prepisuje, ne znam kako to još profe nisu skužili, ali i bolje. Više nikad neću sjest u svoju PRVU klupu (nisam štreber!) sa svojom Sanjom. Takve sitnice će mi falit. Mojca. Jedna riječ-a opet 1000 riječi. Sitnice, sitnice.. Nema više onih živciranja... Mislim bit će, ali na faksu to nije to. Pitate se koja je rečenica koju sam tijekom srednje škole ponavljala? “Molim te Bože da me danas ne pita!” Poznato zvuči? E i ta će mi rečenica falit. Joj, ma svi i sve će mi falit. Cijeli raz! Zole, Pira, moji pušaći... Buuuuu!!


Vezati ću sjećanja da ne lete nikuda


No, idemo mi na malu ludnicu koja je počela tjedan dana prije kraja škole, ali je dobila epilog naravno na zadnji dan. Cugali smo od jutra, točnije od oko ol 10 jer smo morali biti na hrvatskom. Morali smo odgovarati. Naravno i ja među njima. I to ne za veću ocjenu, nego me nije pitala cijelu godinu pa me morala zadnji sat. ali manje bitno, poslije toga je krenula fešta- bilo je super! Svi smo cugali, ali mislim da još ujutro nije bilo pijanih. Poslije škole smo išli doma, pa smo se opet u 5 našli na Vunskom polju. He-he, tako smo prvi došli. Ostali su se počeli skupljati oko pola 6-6. još smo mi išli i po školi u 5. Zaprtili smo se po razredima. Bilo je zakon. Oko 7 je krenula povorka. E super osjećaj. Još bi jednom htjela proživjeti taj dan. Savršeno nešto! Na Korani je bilo prezakon. Cugali smo do nekih 11-pol 12 na stadionu i onda se nas par uprtilo u šator. I do 3 smo se derali, urlali... ZAAAAKOONN!!!! A koliko seljačina. Strašno! Ali bilo je i komada. Jedan je bio pijan ko letva, ali sam plesala s njim. Ništa više, naravno. Još uvijek imam dečka. Uglavnom, jako smo se napili i jako zabavili i bilo je savršeno. Došla sam doma relativno rano, u 3 sata. Nisam mogla više. Od jutra sam bila na nogama i nije iško dalje. Jedva sam se i ovako dovukla do doma.


“Dao bi sto Amerika, sve na svijetu ja bi dao,
tek da sjednem na verandu, pa uz karte
i bevandu-brojim valove”

MATURALNA VEČER. Ne mogu nać riječ, ili riječi koji bi opisali večeru. Samo se mogu diviti i žaliti što je (pre)brzo prošla. Skupili smo se oko pola 8, a rastali se oko pola 6. Naravno, bil asam do fajrunta. A pripreme su bile ko za svadbu. Sve je počelo 15 do 10 kada sam kročila kod frizera. Radila sam pramnove i šišala se i peglala i bla bla... I bila kod nje do pola 2. da bi danas friz bio koma. Koram ukrotit kosu. E onda sam u pol 2 došla doma, poručala i u 5 išla na šminkanje i popravak frizure. Došla sam doma u 6 i onda su krenule posljednje pripreme. Tata je oko 7 prošao po dragoga da me i on isprati na večeru. Savršeno sam se osjećala. Oko 8 smo ušli u salu i odma počeli pit. Večeru (predjelo, juha i gl.jelo) smo dobivali od 9 pa do 12. ko na svadbi. Sviđao mi se razmak jer se ovako nismo previše ukrmili i mogli smo plesati. Kad smo pojeli sve, onda smo Sanjica (volim te puno!!), Tea i ja krenuile malo u Astralis na jeger jedan. Fino. Haha, kako su nas gledali kada smo uletile tamo :) Komedija! Naravno kad smo to pocugale, vratile smo se u Kristal. I ajmo, izuj se i pleši. Naime, noge su mi otpadale od sandala pa sam od 1 do pola 6 bila bosa. Ali baš mi je bilo super. Naplesala sam se ko nikada u životu. I opet bi to ponovila da mogu! Za 5 godina ako Bog da!


Zauvijek ću pamtiti stihove Stavrosa, jer uz njega sam provela jednu od najljepših večeri u životu s ljudima do kojih mi je stalo.


“Noćas se rastaju prijatelji, suza je suzi drug.
Bez riječi stoje zagrljeni, pred njima put je dug.
Noćas se rastaju prijatelji, jedini,najbolji -
jedan za drugog život bi dali, a sad se odlazi.”


Ljudi, VOLIM VAS SVE JAKO!!!!!!! Znam da se s nekima više nikada neću čuti poslije mature i kad definitivno sve završi, ali uvijek ću vas sve pamtiti, jer zauvijek ste dio mene i sada već, završene ere u mojem životu. Srednja škola je samo jedna, ali vi zauvijek ostajete u meni! VOLIM VAS!!!!!




Post je objavljen 06.06.2007. u 00:16 sati.