Natezanje s upravom bilo je prilično dosadno. Nisam se, naime, htio puno natezati. A još sam bio i malo pod šusom od opet pojačane doze doktora Nadležnog.
Kad su me htjeli šutnuti bez ikakve otpremnine samo sam rekao da ne želim bolestan na cestu kako bih napravio osobnu uslugu Klokanu Jacku.
Onda su oni kao iskazali malo zabrinutosti, ali su glumili da su im ruke vezane. Morao sam im objasniti što sam sve i gdje radio jer im je klokan valjda kazao da me s ceste pobrao, kao što i jest većinu tamo u redakciji, pa su se kao jako čudili da se već skoro deset godina muvam po raznim zakutcima Korporacije. Bolesno neambiciozan kakav već jesam, ostao sam i sretno nezamijećen sve do sad.
Pa su onda oni rekli ajde dobro, smislit ćemo nešto, ipak si ti naš dečko.
I da ne duljim, na kraju sam im prodao autorska prava na određeni rok nečeg što sam davnih godina bio objavio, a oni su glumili kako ih zanima da to možda opet objave, u kojem slučaju ću dobiti i tantijeme. Da ne ulazim sad u poslovne tajne, sjest će mi na račun otprilike xxxxxdišnja plaća koju ja mogu mirne duše rastegnuti još podosta, jer to je ipak bila pristojna plaća.
I tako sam se od Zle Korporacije rastao u kršćanskom duhu tolerancije i prijateljstva, bapci iz kadrovsko-pravne službe su mi mahnuli na pozdrav bijelim maramicama, a ja sam na odlasku pljunuo na mramor pred ulazom, za sretnu im plovidbu u bespuća povijesne zbiljnosti.
Post je objavljen 06.06.2007. u 00:09 sati.