Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/girlofdarknes

Marketing

Kiša

Kiša polagano pada a ja opet krenula u pohod razmišljanja o životu. Prešlo mi je to u naviku. .
Ah barem nešto. Zašto je život tako kompliciran? Da barem znamo odgovor na to pitanje ali nitko ne zna. Barem tako mislim. Postoje tolike suprotnosti koje se mogu danima opisivati. Kao tama i svijetlo! Pravi primjer. Kada nešto želim započeti netko je uvijek tu da bi učinio suprotno. Moji pokušaji da učinim nešto bolje spriječeni su. Raspad jednog prijateljstva ako to tako mogu nazvati nije spriječen. Zašto kada nešto želimo zamijeni svoje pravo značenje. Izgubi smisao. Često mi se ovih dana dogodi da kada nešto počnem drugi završe umjesto mene.
Jeli to sudbina. . . Tko uopće zna što je sudbina. Za neke stvari je prekasno.
Prisjećam se svih stvari koje sam učinila i zbog kojih mi je žao, a i zbog kojih mi je drago.
U životu nam se dogodi da nesvjesno radimo stvari koje utječu na našu okolinu, a nitko nas ne upozorava. To bi trebalo prestati. Nitko ne želi svojim ponašanjem izazvati mržnju, osječaj tuge i depresije koji svi osjećamo.
Kad malo bolje razmislim zašto sam ja uopće ponekad u depresije? ? ? Mislila sam to je zbog vremena i stvari koje sam ja učinila, ali ne to nije tako! Nakon svakog incidenta sa frendicama, u školi pod odmorima. . . raste moja napetost i onaj osjećaj kada poželim da me nema. Ipak nisam ja kriva. Okolina prenosi sve pozitivno i negativno na nas. Kada je netko tužan i ja sam, a to se mene ni ne tiče. Mislila sam ja sam kriva zbog svih svađa u društvu ali nisam. Ja sam samo kriva što nisam prije shvatila neke stvari.
Moje depresije bile su posljedice ljudi koji ne mare za ljude poput mene. Svi misle samo na svoj bolji život,svoju sreću, a nas zaboravljaju. Nisu svi bezosjećajni kao neki.
Ponekad se osjećam kao da padam u tamnu provaliju koja nema kraja. Oko mene se čuju uzdasi tuge, plača. . . . to budi onu dubinu mojih osjećaja koji su preosjetljivi.
Mogu zahvaliti što nisam prodala svoju dušu i svoj ponos koji još držim u sebi, za razliku od nekih. Promatrala sam malo ljude u školi. Svi se druže u nekim grupama.
Ima ih raznih: štreberi, bogataši, šminkeri te ostali koje ni ne želim nabrajati. Jedni protiv drugih rade urote a zapravo su svi isti.
Još mi je ta slika u glavi ali ja ostajem pri svojem mišljenju. Ne biram prijatelje po izgledu već po njihovoj unutrašnjosti. Vanjski izgled najčešće vara, možda oni koji su uvijek nasmijani i ponižavaju nisu ono kako izgledaju. Mislim da je to samo maska koja sakriva njihovu tugu s kojom se ne mogu nositi. . .
Ma dosta sad o tome jer inače ću se raspisati malo previše. A moram napisati ono što osjećam u tom trenutku. Ovih dana nakon skandala u nedjelju sa „frendicom“ počelo je sve ići na bolje. U nedjelju je većina stala na moju stranu što mi je dalo snagu da idem dalje, čak i ljudi za koje se nisam ni nadala. Mogu ponosno objaviti da sam postala novinarka za školske novine Strukovnjak. A i još nešto sa čime se ponosim je da će svaki put izaći jedna od mojih priča koje sam napisala. Jučer sam pričala sam frendom (Ivanom 2) i odlučili smo da ćemo otvoriti zajednički blog u srijedu. . ipak ne idemo u školu u četvrtak pa. . . Ne znam ni sama o čemu će biti ali. . .bit će i za cure i za dečke. Tko zna, vidjet ćemo još. U petak odlazim u Zagreb polagati engleski. Idem na tečaj već 6 godina pa moram polagati za Cambridge. Ako položim sve vas častim sa pićem. . .he he! Btw u nedjelju imamo vatrogasno natjecanje a o rezultatima ču obavijestiti na blogu od DVD-a Vukosavljevice koji će se otvoriti. Odlučila sam napisati nešto napokon o sebi pa evo u boxu. Pusa! Volim vas sve.


Post je objavljen 05.06.2007. u 21:51 sati.